Ištite i dat će vam se!

Drage sestre i braćo u uskrslom Kristu, govori se i puno piše o molitvi. Dok je za nas kršćane molitva sastavni dio svakodnevnog života, za mnoge je ljude, nažalost, samo muka i nelagoda, odnosno gubljenje vremena. Međutim, molitva je jedinstvena prilika i mogućnost istinskoga čovjekova ostvarenja u odnosu prema Bogu, prema sebi i ljudima kojima je okružen. Svaka istinska molitva, ustvari, čovjeka oplemenjuje i preobražava uvodeći ga u ono temeljno životno stanje u kojemu može živjeti najuzvišenije vlastito dostojanstvo i slobodu kao slika i prilika Božja. Molitva čovjeka oslobađa, iscjeljuje, pročišćuje od svih nataloženih slojeva tjeskobe, nemira, tame, a jednako tako u molitvi čovjek ozdravlja od svih rana, oslobađa se boli i nemira što mu ih svakodnevni život jednostavno nameće na leđa.
Zbog toga molitva nije nešto što se mora obaviti! Postoje različiti oblici molitve. U našoj Duhovnoj Obitelji, osobito unutar biblijsko molitvene zajednice “Bog je ljubav”, prihvatili smo Božju ponudu kao milost našega hoda na putu svetosti i ozdravljenja. Ta se milost prepoznaje i živi u dinamici našega redovitog okupljanja kušajući ljepotu koraka koji nas uče kako na najjednostavniji i najbrži način pristupiti Bogu Ocu koji nas čeka raširenih ruku da bi nas obdario nebrojenim milostima i darovima. Upravo naš dobri Otac na konkretan način želi čuti sve naše potrebe i želje kako bi nas dotaknuo svojom milošću, učinio sretnima i ostvarenima da bi na taj način pronosili i odražavali kulturu Neba, Božjega kraljevstva u sve stvarnosti naših života.

Da bi naša molitva bila plodonosna, kreativna, živa i uslišana pozvani smo napraviti 5 temeljnih koraka, a to su:
1. Odreknuće od grijeha i svega onoga što Zli nameće u čovjekovu srcu
2. Predanje problema i poteškoća Bogu, u Njegove velike i Očinske ruke
3. Molitva/Prošnja
4. Zahvaljivanje i slavljenje
5. Blagoslivljanje

Dok promatramo ove dinamične korake, u njima prepoznajemo i jedan put našeg oplemenjivanja, sazrijevanja u odnosu prema Bogu i bližnjima. Na jednostavan i dubok način usvajamo “bon-ton” istinskog duhovnog života i kušamo Božje djelovanje u nama i oko nas. Nažalost, mnogi kršćani poznaju samo jednu vrstu molitve, a to je prošnja! Takvi se ljudi vječno u sebi osjećaju prosjacima, siromasima, uvijek nešto trebaju i ne znaju iskoračiti naprijed kako bi prepoznali sve ono što im je zapravo Bog već uslišao i darovao. Za takve ljude ne postoji molitva zahvaljivanja ili slavljenja, međutim, čovjek – vjernik koji želi istinski uspostaviti živi odnos s Bogom treba se u vjeri otvoriti unaprijed darovanoj Božjoj milosti kod krštenja kako bi uživao sigurnost i ljepotu svog životnog stava pred pred Bogom koji je njegov istinski Otac.

Zakoračimo ukratko u tu dinamiku 5 duhovnih koraka koji su svima nama potrebni da bi u radosti srca prepoznavali ljepote Božjeg srca i sve obrise Njegova milosrdnoga Lica kadgod mu se približimo…
Svaki je čovjek stvoren iz ljubavi Božje i u sebi nosi poziv da ljubi jer je upravo istinska ljubav čovjekovo temeljno ostvarenje. Grijehom čovjek biva ranjen jer ne prepoznaje taj temeljni izvor u Bogu i narušava sebe, okrećući se surogatima ljubavi. Takav se čovjek zaustavlja na putu i ne može rasti, razvijati se u vlastitom dostojanstvu na svim razinama života. Takvo stanje u njemu stvara otuđenost od Boga i od bližnjih, a sebe ne uspijeva prihvatiti i poštivati na ispravan način. Da bi to mogao, treba se otrgnuti od grijeha jer grijeh u njemu rađa dinamiku smrti, sebičnosti i tame. Stoga je potrebno otvoriti se milosti pokajanja, koju jedino može primiti od Gospodina koji ga očekuje kao svoga sina i svoju kćer. Milost pokajanja i molitva za oproštenje je prvi znak otvaranja djelovanju Božje svjetlosti koja nam pomaže uvidjeti naše realno stanje i ono što je grijeh; bilo teški-smrtni, bilo oni laki. Kad Božja svijetlost dođe u čovjekovo srce, tek onda čovjek uviđa svoju vrijednost i počinje voljeti sebe, odnosno pokreće se iznutra kako bi uklonio sa sebe sve prepreke koje ga spriječavaju otvaranju Božjim doticajima. On tada počinje razumijevati dinamiku otvaranja Bogu i uči primati sve ono što mu Otac želi darovati za njegovu radost i istinsko ostvarenje. Stoga je uvijek dobro, kad god pristupamo pred Lice Božje, istinski se pokajati i zamoliti oproštenje od Boga. To je stav u kojem u Duhu Svetom molimo oproštenje i za one situacije u kojima smo povrijedili naše bližnje, te na kraju primamo snagu Kristova milosrđa da bi mogli oprostiti i samima sebi za učinjene promašaje i grijehe. Mnogi ljudi ranjeni vlastitim grijesima koji su u njima prouzročili stav oholosti, nisu u stanju prihvatiti uzvišeno Božje milosrđe misleći da je njihov grijeh puno veći od Božjeg milosrđa. To je velika zamka zloga koja zaustavlja rijeku Božje milosti da se razlije u život vjernika. Molitva pokajanja i primanje Božjeg oproštenja prvi je korak i preduvjet za slobodno Božje djelovanje u životu čovjeka. Zato je i krepost poniznosti temeljna krepost nakon poslušnosti kojom se odlučujemo pristupiti Bogu koji jedini može usmjeriti naše korake prema novom, blagoslovljenom i ostvarenom životu. Zamoliti od Boga oproštenje, oprostiti drugima i zatražiti oprost od drugih, ali oprostiti i sebi prvi je korak prema istinskoj slobodi i sposobnosti primanja Božjih milosti. To je prva dimenzija molitve, i ona je molitva pokajanja!

Jednom oslobođeni težina grijeha u sebi osjećamo puno više slobodnog prostora bilo u našim mislima, bilo u riječima i odlukama. Budući da mnogi ljudi s teškoćom razlikuju grijeh od životnih problema i poteškoća, zbog toga nisu ni u stanju posegnuti za pravim sredstvima milosti koji bi im pomogli riješiti određene konflikte, nemoći i zatvorenosti. Grijeh je stvarnost koja nas dijeli od Boga, ali on nas dijeli i jedne od drugih i na kraju narušava našu cjelovitost koja je sačinjena od duha, duše i tijela. Narušenom cjelovitošću čovjek ne može živjeti istinsku sreću i vlastito ostvarenje na što ga Gospodin zove nudeći mu sva potrebna sredstva da to i ostvari. Grijeha se možemo riješiti jedino sakramentom Svete ispovijedi sa prethodnim iskrenim pokajanjem i dostojno učinjenom pokorom. Problema se, međutim, možemo riješiti molitvom predanja i povjeravanja u Božje ruke. To je drugi korak na našem putu prave molitve. Često puta nam se čini kako mnoge probleme ne možemo sami od sebe riješiti. I to je istina! Međutim, ako ih povjerimo Bogu, oni tada izgube na težini! Kad ih s vjerom jednostavno izručimo u Božju svemoć, onda se naš nebeski Otac pobrine olakšati nam te terete dajući nam snagu i mudrost da ih riješavamo. On to čini i šaljući nam svoje poslanike preko kojih nam pomaže i onda kad najmanje očekujemo ili se nadamo. Bog nas nikada ne ostavlja samima! On ima bezbroj načina kako riješiti naše probleme. Osim što je On uvijek s nama i nadahnjuje nas neprestano svojim Duhom kojeg nam je dao da bi znali što nam je činiti, On nas pohađa i po našim bližnjima. Kad u dinamici povjerenja naučimo predavati i povjeravati Bogu svoje brige i poteškoće tada zakoračujemo drugi korak u molitvu predanja i povjerenja. Tim korakom učimo više moliti srcem. Na taj se način naša srca dublje ukorijenjuju u Božju sigurnost i zaštitu; dan za danom iz naših srdaca iščezava strah i tjeskoba i naš se pogled duha čisti te jasnije prepoznajemo izlaz iz naših nemira, poteškoća i začarenih krugova. Jednostavno se više oslanjamo na Boga i Njegovo moćno vodstvo i vremenite brige više nemaju toliku moć nad našim mislima, osjećajima i odlukama. Nakon dobro učvršćenih koraka pokajanja i predanja, prostori našega srca i duha su postali puno slobodniji za treći korak a to je molitva.

Tek nakon dobro uvježbana prva dva koraka započinjemo ispravno moliti! Za taj su korak sveti Oci govori da je disanje duše. Molitva je u pravom smislu disanje našeg života u Božjoj blizini. Molitvu trebamo prihvatiti punim plućima kao duboku potrebu za čistim zrakom, odnosno za osvježenjem u Duhu Svetom kojeg možemo primiti samo u slobodi srca. Jedino “disanjem” u Duhu Svetome možemo primiti Očev dah koji je punina blagoslova, istinske radosti i izvor svih milosti i darova. U iskrenoj molitvi mi Bogu izručamo sve naše potrebe, a On nam zauzvrat daje sve ono za čime čeznemo. Isus nam daje neograničenu sigurnost u Evanđelju: “A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!”

Bog nam daje uvijek i samo ono što je dobro za nas! Ako smatramo da nam je nešto istinski potrebno, Bog nam sigurno upravo to daje, a ne nešto drugo i loše! Ako ga moliš ribu ili jaje, on će ti to dati, a ne zmiju ili štipavca! Koliki danas kršćani nemaju pravi sliku o Bogu kao svome Ocu! Prigovaraju mu za ono što im nedostaje u životu ili za ono što su im ljudi napravili. Često misle da ih je Bog odbacio i da ih ne ljubi pa čak Bogu pripisuju ono što je sam Sotona uspio narušiti u njihovim životima. Isus nam tvrdi i daje svjetlo: “Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!” Isus kaže: koliko će više…!
Bog nadilazi sve i svakoga u darivanju! A što to Bog daje? Bolje rečeno: Koga to Bog daruje? Mi često i skoro uvijek NEŠTO tražimo!!! A Bog nam u svojoj ljubavi NEKOGA DARUJE! On nam zapravo daruje Duha Svetog, izvor svih darova i blagoslova! Duh Sveti je sam Darivatelj svih darova! Istinskim koracima mi učimo bolje raspoznavati vrijednosti u svom životu. Sotona je onaj koji čovjekov um, njegovo srce zatvara kako bi u “magli” zapostavio ono veće, a prionuo uz ono manje. I zbog toga njegovo srce ne može biti ispunjeno i sretno, a njegov život biva neostvaren. Molitva je disanje u Božjemu kraljevstvu, već ovdje! Molitvom napuštamo stari svijet; svijet siromaštva, ranjivosti, zarobljenosti i otuđenosti, a ulazimo u neposredan odnos sa Onim koji je Život i u Duhu Svetom prepoznajemo svog Oca koji nas ljubi, prati u svemu i svime blagoslivlje! Zato Isus kad uči svoje učenike moliti, najprije im otvara vrata života govoreći im: “Kad molite govorite: Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje!” I na drugom mjestu reče: “Tražite najprije kraljevstvo nebesko, a sve ostalo će vam se nadodati” Pozvani smo tražiti, moliti za ono što je važnije, a onda se sve drugo složi u životu!

Čovjek koji je primio uslišanje od Gospodina osjeća blagodati u svome životu. Takav je čovjek doživio milost Božju, zraku Onoga koji je izvor svakoga dobra. Nemoguće je čovjeku ostati ravnodušnim nakon doticaja Nebeskoga Oca, odnosno nakon što je primio određene milosti od Boga, a koju mu nitko drugi nije mogao pružiti. U takvom stanju, čovjek doživljava potrebu zahvaliti Bogu! Korak zahvaljivanja je korak velikog svjetla! Samo onaj čovjek koji je postao svjestan da mu je Gospodin udijelio neku milost i doživio Njegov doticaj u stanju je zahvaljivati u velikoj radosti. Stoga četvrti korak na putu svetosti i ozdravljenja jest korak koji treba osobito ispuniti ljudsko srce. Čovjek koji zahvaljuje jednostavno razveseljuje Očevo srce! Isus nam govori o molitvi Ocu! Jedinstveni i neponovljivi Učitelj molitve, Isus, ne govori o nekakvom biću, nekakvom Gospodaru ili Sucu kojem se treba moliti. Da je tako, nitko se ne bi usudio približiti Mu se, a kamoli nešto od Njega moliti. Kad nas Isus uči moliti onda nam kaže da ga zovemo svojim Ocem. To znači da ga iskusimo kao Onoga koji se brine za sve naše potrebe i želje kako bi i doživjeli Njegov očinski zagrljaj! Kako se samo osjećaju oni roditelji koji su učinili sve za svoje dijete, a ono nikad nije osjetilo potrebu zahvaliti im za učinjeno dobro. To bi značilo da takvo dijete ne prepoznaje ono što njegovi roditelji neprestano čine za njega! To je velika tama! Stoga, zahvaliti Bogu znači dopustiti svome biću da započne jednu pjesmu kliktanja koja jedina ima moć otvoriti oči srca i duše kako bi mogle prepoznali ono što je Gospodin u nama i po nama učinio. Dobro je prisjetiti se evanđeoskog odlomka o ozdravljenim gubavcima. Svi su se oni na Isusovu riječ putem očistili. Ali je samo jedan “vidio da je očišćen”. I što je napravio? On se jednostavno vratio s puta k Isusu slaveći i zahvaljujući Gospodinu. I upravo se tada događa nešto čudesno. U tom susretu radosti i zahvaljivanju on je dobio potvrdu – pečat i da je spašen! Ne samo da je dobio ozdravljenje i očišćenje od svoje gube, zla; on je bio spašen! Iskusivši takav Isusov pogled na svoj život, on je spasenjem primio i poslanje! Njega Isus šalje: “Idi vjera te tvoja spasila!” Samo onaj čovjek koji je zahvaljivanjem progledao, može pronositi radost spasenja i plodove istinskog susreta s Gospodinom. Samo takav čovjek neće sebi pripisivati zasluge za dobro učinjeno drugima nego će se dubokim zahvaljivanjem uvijek obraćati Onome koji je izvor svih dobara!

Drage braćo i sestre, zahvaljujmo Gospodinu za sva dobra koja nam je udijelo! Zahvaljujmo Mu i za one najsitnije blagodati svakodnevnog života: za zrak, sunce, pjev ptica, za Objavu u evanđeljima što nam je dao, za naše bližnje, za hranu, piće, za prijateljstva, za sve ljude koji nas vole i poštuju, kao i za one koji nas ne razumiju i progone. Uvijek i u svemu zahvaljujmo Bogu jer će se na taj način razlijevati Duh Sveti na oči našega duha te ćemo jasno prepoznavati silna Božja djela. Nemojmo predavati Bogu svoje probleme i poteškoće i iznova vraćati u svoja srca, u svoje misli ono što smo već predali Gospodinu. Bog nas ozbiljno shvaća! Zato nam i govori: “Pazite kako molite”. Jednako tako, nemojmo se vječito osjećati prosjacima i siromasima pred tako bogatim Ocem. Na neki način takav Ga stav vrijeđa jer On jedva čeka da razlije svoje darove i ispuni nas svojim milostima! Budimo otvoreni u našim srcima kako bi disali slobodom Duha Svetoga u svim situacijama svagdašnjih odluka i želja.

Na takvom putu istinske i plodonosne molitve stižemo do petoga koraka, a to je blagoslivljanje! Molitva blagoslivljanja je krunidbena i vrhunska molitva. Ako je čovjek doživio da mu je Gospodin darovao živu vodu – Duha Svetog, onda takav čovjek ne može doživljavati u sebi pustinju, samoću, besplodnost. Molitva blagoslivljanja je takoreći “normalan” slijed jednoga hoda u molitvi koji nam otvara brane Božjega blagoslova i djelovanja. Čovjek koji je stigao do Izvora Božjega srca i iz Njega se napio životvorne snage Predragocijene Krvi i svježine Žive vode Duha Očeva, on jednostavno kuša ljepotu nebeskoga obilja. Blagoslivljanje je izraz neprestanog Božjeg djelovanja u čovjekovu srcu i životu! Ovo je poslanje koje smo primili od Gospodina: Blagoslivljajte! To znači, da smo od Gospodina već primili sve milosti i snagu Duha Svetog da bi dobro i uspješno izvršili svoje poslanje u svijetu! Otvoreno srce, ispunjeno prisutnošću Duha Svetoga lako se prepoznaje! Svježina djelovanja Duha Svetoga u srcu takvog čovjeka se vidi i prepoznaje u njegovim očima, čuje se u njegovim riječima, baštini se u njegovim djelima! U dinamici ovih pet koraka, Božja nas mudrost poučuje i rasvjetljuje na putu života. Štoviše, Božja nas mudrost obasjava nutarnjom sigurnošću i daje nam prepoznati bilo ljude, bilo životni ambijent u kojem se nađemo. Bog je uvijek s nama i ta Njegova prisutnost jest očitovanje blagoslova u sva područja našega života.

Drage sestre i braćo u uskrslom Kristu, molitva je poput filtera koji nam pomaže u “pročišćavanju” bilo naših stavova, želja i potreba, ali i svega onoga što nam dolazi po našim bližnjima ili ljudima koje susrećemo. Molitva nas uvodi u živu dinamiku Božjeg djelovanja u svemu što jesmo i što želimo stvarati snagom Njegove milosti. Odvažimo se moliti kroz ovaj jednostavan i djelotvoran hod u pet koraka! Naučimo prepoznavati i vrednovati vlastite korake na tom putu, ali i sva Božja pohođenja u našem životu! Na taj ćemo naćin postati Božji prijatelji, Njegovi miljenici kojima će i u “snu davati” svoje blagoslove. Toliko je dobar Gospodin da nam ne daje svoje milosti i blagoslove samo po danu, kad ih svjesno očekujemo od Njega, već i onda kad toga nismo svjesni. Te se milosti itekako ukorijenjuju u naše živote donoseći obilan rod. U tom duhu Isus nam svojim riječima ulijeva sigurnost, otvara vrata Očevom uslišanju po kojemu primamo sve što nam je potrebno: “I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se.”
Nemojmo se bojati pristupiti našem Bogu Ocu koji je prepun darova i milosti. Ne dopustimo da nas duh lijenosti i obmane zaustavi na tom putu uvjeravajući nas kako je molitva nepotrebna, kako je to gubljenje vremena. Molitvom se otkupljuje vrijeme i obasjava budućnost Božjim blagoslovom i naklonošću. Molitvom sve ide brže i zdravije jer svoje živote i situacije otvaramo djelovanju milosti Onoga koji je Svemoguć, ali je ujedno i naš Otac koji ima moć mijenati tijek vremena, bolje oblikovati stvari u svijetu i u našim životima negoli kako bi to mi htjeli i željeli.

Neka vas drage sestre i braćo obilno blagoslovi duhom molitve Trojedini Bog Otac, Sin i Duh Sveti, i po Marijinim Prečistim rukama izlije obilje svojih milosti i darova!