Vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane

Draga braćo i sestre u uskrslom Kristu, dok malo dublje zakoračujemo u ljeto mnogi su već na godišnjim odmorima, a drugi promišljaju o tom koraku usklađujući obiteljske i financijske potrebe da bi nesmetano krenuli na “zasluženi“ odmor. Međutim, ljeto je mnogima prilika da “sezonskim radom“ sebi i svojoj obitelji priskrbe dugi niz mjeseci sigurniji i sređeniji život. Dok se neki bezbrižno žele”odmoriti“, drugi i u ljetnim žegama brinu kako uskladiti “kraj s krajem“ ne želeći opteretiti nikoga, a kamoli drugome uskratiti odmor i radost.
U tom nastojanju prepoznaje se zapravo ona “nutarnja utrka“ u čovjeku kako bi svakodnevnim premišljanjima i zauzetošću mogao ostvariti onu najdublju želju u sebi da trajno bude sretan, zadovoljan i potpuno ostvaren. Zakonoznanac iz evanđelja (15 NKG – C), kako nam ga prenosi sv. Luka, ustao je da Isusa iskuša jednim pitanjem: „Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?“ Za takvu se vrstu pitanja se kaže “s neba pa u rebra“. Baštiniti život vječni! Nikada ne umrijeti. Disati punim plućima. Da ti nitko i ništa ne narušava ritam disanja ili da ti netko povisuje tlak! Dok zakonoznanac želi Isusa iskušati tim najuzvišenijim pitanjem, ovaj mu postavlja dva: “U Zakonu što piše? Kako čitaš?“. Što mu zapravo Isus želi reći i na što mu želi ukazati? Isus ga vraća njemu samom: ti si zakonoznanac, ti bi trebao znati što u Zakonu piše. Ali nije dovoljno samo znati što piše, nadasve je potrebno kako čitaš zakon, kako mu pristupaš, kako ga izvršavaš… Zakonoznanac mu odvraća: “Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!”
Baštiniti život vječni znači čitavim svojim životom ljubiti Boga i bližnjeg kao sebe samoga! Upravo je ljubav jedini ključ kojim se otvaraju vrata vječnoga Kraljevstva! Istinska, čista ljubav prema Bogu i bratu čovjeku otvara ti svu dinamiku života vječnoga i trajne radosti. Ljubljeni učenik Isusov, sveti Ivan, svjedoči i objavljuje:
“Mi znamo da smo iz smrti prešli u život jer ljubimo braću; tko ne ljubi, ostaje u smrti. Tko god mrzi brata svoga, ubojica je. A znate da nijedan ubojica nema u sebi trajnoga, vječnoga života.” Na odgovor zakonoznanca Isus mu potvrđuje: “Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš.”
Isus mu tim riječima osvjetluje temeljni životni poziv, smisao i usmjeruje ga prema trajnom, vječnom životu i sreći. To čini i živjet ćeš! Istinski život proizlazi jedino iz vršenja temeljnih zapovijedi ljubavi prema Bogu, bližnjemu i samome sebi! Sve ostalo vodi u smrt, tamu, depresiju i besmisao. U trenutku kad mu je Isus osvjetlio put prema budućnosti, prema sreći i ostvarenju, zakonoznanac je zastao na svojoj granici, nemoći i blokadi. Kaže sv. Luka; “Hoteći se opravdati, reče Isusu: A tko je moj bližnji?” Njegova želja za opravdanjem zatvorila mu je put, zasjenila smisao i vrata istinskog života zaključala. Upravo ta želja za vlastitim opravdanjem zatvorila mu oči i on ne zna tko je njegov bližnji. Ne prepoznati bližnjega znači neprestano se nalaziti pred zatvorenim vratima i gubiti se u labirintima vlastite sebičnosti, oholosti, vlastitih “odmora“ i praznih želja za ostvarenjem i srećom. Isus ga i dalje “trpi” svojom strpljivošću potvrđuje mu svoju ljubav i blizinu.
Objavljuje mu: “Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe.”
Neki čovjek, u evanđeoskom smislu znači da to može biti bilo koji čovjek. On silazi iz Jeruzalma u Jerihon. Glagol silaziti otvara nam beskrajne dubine objave, rasvjetljuje našu pamet, a našim srcima nudi neisražive dubine i novi ritam. Možda sam to ja taj čovjek, ti, ili netko iz tvoje obitelji: brat, sestra, otac, majka… Možda je to tvoj prijatelj ili poznanik, susjed ili kolega s posla koji je nekada bio u nekom svom Jeruzalemu, u “gradu na visini”. U određenim trenutku, dogodilo se nešto što je tvoj život, neku situaciju “strovalilo” na put prema nizinama. Nešto te je jednostavno ponukalo da siđeš sa svog središta prema periferiji. Taj je čovjek u tim “nizinama upao među razbojnike”. Sve su nam se te nizine u našim životima naizgled činile potrebnima, međutim odjednom su postale mjesto velikim i negativnim iskustvima. Ona su obitavališta mnogih razbojnika! Silazeći na tom putu, razbojnici su čovjeka iz Evanđelja “svukli, izranili, te ostavili polumrtva…” Taj je čovjek, ili netko od tvojih najbližih, proživio sličnu ili istu situaciju. Toliko se puta dogodilo da smo jednostavno trebali “sići” s naših uzvišenih događaja, odmora, duhovnih lijepih i ugodnih iskustava… I mi smo se takoliko puta našli u našim Jeruzalemima. Bili smo u “glavnom” Hramu u kojemu smo Boga molili, častili, klanjali mu se!
Međutim, poput toga čovjeka upali smo među razbojnike kad smo se najmanje nadali i očekivali. Upravo tada, onim putem, slučajno je onim putem prolazio svećenik… levit…. vidje ga i zaobiđe….
Oduševljeni, ispunjeni novim snagama i žarom, vraćajući se u svoje svakodnevice, netko ili nešto nas je na tom putu “zaustavio”. Tijek se našega života promijenio i činilo nam se da su se naši planovi srušili i to ne našom krivicom! Upravo tada, na tom istom putu, ali u sasvim drugačijim situacijama i stavovima našli se svećenik i levit. Možda su se netom prije toga nemilog događaja našli svi skupa u Hramu. Činilo se da istog Boga mole, ali…? To su jedinstvene i neponovljive prilike! Dok “neki čovjek” leži polumrtav na putu, opljačkan, izudaran i polumrtav, svećenik ga i levit širokim krugom zaobilaze. Čini se da su njih dvojica “vjernici” samo u Hramu, u molitvi, a izvan hramskih vratiju, odnosno nakon molitve ostali su stari, nepromijenjeni i proračunljivi. Njima se jednostavno žurilo i nisu imali vremena zaustaviti se radi “njihova posla”. Oni “emaju vremena za polumrtva čovjeka jer im njihovo “sveto zanimanje” ne dopušta “gubiti snage i vremena” na nekog usputnog čovjeka. Dok čovjek opljačkan, ranjen, polumrtav leži na zemlji, ova dvojica ga “zaobilaze”. To je drama koja duboko zasljepljuje sve slojeve društva. Zaobići nekoga, praviti se da ne vidiš, opravdavati se dužnostima i obavezama, pravima i zaslugama, znači dopustiti da ti oči srca budu zaslijepljene. Kao takav više nisi sposoban živjeti i prepoznati bližnjega, onaj “kairos” koji te čini budnim i osjetljivim za Božja pohođenja i Božji govor. Ne vidjeti te milosne trenutke iz vlastitih pobuda i opravdanja znači zatvarati sebi vrata istinskog i vječnog Života.
Međutim, Isus koji je utjelovljena Mudrost, prodire do najdubljih dubina skrivenih želja, zatvorenosti jer ne želi da ikoji čovjek ostane u sjeni smrti nastavlja dalje: “Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom.”
Pored nekog čovjeka, svećenika i levita, na putu je također i neki Samarijanac, netko tko baš i nije vjernik u doslovnom smislu, u “pravovjernom” nauku kao što su to bili židovi. I upravo on, “sektaš i otpadnik”, čini neke geste koje zadivljuju i oduševljavaju ljude svih vremena. On dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi.
U ovoj rečenici, Isus je otkrio svoje srce zakonoznancu. Govorio mu je o sebi! Dok ga ovaj iskušava, Isus mu razotkriva tajnu Njegova poslanja i njegovog “putujućeg poslanja” koje ga vodi do svakog čovjeka – do mene, do tebe! Isus dolazi do čovjeka, on ga ne zaobilazi i ne ostavlja polumrtva. On dolazi upravo do nas gdje se mi nalazimo. I nas su mnogi razbojnici putem “opljačkali i izranili”. Mnogi su nas ljudi u kojima smo polagali možda najviše povjerenja i pouzdanje naprosto zaobišli – u širokom krugu! Isus Dobri Samarijanac nikoga nikada nije ostavio! Isus nas je vidio i onda nam je pristupio, On uvijek ima vremena i strpljivosti za nas! On si “dao vremena” da nam čak i povije rane i zalije ih “uljem i vinom”, tim znacima istinskog zdravlja, hrane i radosti.
Možda i ti dragi brate, draga sestro, u sebi nosiš određene “lomove” od mnogih razbojnika u tvom životu. Oni su te u mnogočemu osiromašili, opljačkali, iskoristili i bez imalo sućuti ostavili na cesti polumrtva. Međutim, Isus je došao do tebe, vidio te i sažalio se! Njegovo je srce puno smilovanja i ljubavi! Isus želi i tebi poviti sve rane, bez obzira na situacije i ljude koji su te ranili, koji su te zaobišli. On te nikada nije napustio! On te jednostavno podigao jer tvoje mjesto nije na zemlji i polumrtav. Posadio te na živinče da budeš sigurniji i da čim prije stigneš do ozdravljenja, oslobođenja, do tvoje radosti. Isus zna put! Isus poznaje gostinjac u koji te želi smjestiti. Ima li ljepše, drage sestre i braćo, od riječi radosne vijesti doli – pobrinu se za nj! Isus se brine za tebe, za mene! On se već pobrinuo u svemu za svakoga čovjeka!
I još dublja nas radost ispunja kad čujemo riječ: sutradan! To znači da se “prelomljeni čovjek” našao u istom gostinjcu sa Samarijancem! Biti s Isusom “pod istim krovom” znači zakoračiti zaista na područje božanskog! Ne samo da Isus nije zaobišao “polumrtvog” čovjeka nego je On s njim boravio čitavu jednu noć!
U toj je noći boli, patnje, napuštenosti i odbačenosti, Isus bio bližnji u svemu tom čovjeku, meni, tebi… I u novome danu, Isus plaća dva denara da se i gostioničar nastaviti brinuti za njega! I drugim je ljudima plaćeno kako bi ti bio na sigurnom, kako bi došao do sebe! Taj je čovjek imao divan i jedinstven – godišnji odmor, zarađeni odmor! Samarijanac u ovom priči govori jedino gostioničaru, a niti jednu riječ ne govori “slomljenom čovjeku”. Isus srcem i djelima govori, svjedoči svoju ljubav djelima! Samarijanac govori: “Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.” Samarijanac se ponovno vraća istim putem! On obećaje vratiti se ponovno u gostinjac, i dalje se brine za čovjeka u potrebi! Gostioničar je dobio zadatak pobrinuti se i on je primio za to plaću. Čovjek u potrebi je u središtu Isusove pažnje! Sve drugo ima manje vrijednosti! Isus konačno postavlja zadnje pitanje zakonoznancu: “Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?” Tko je od trojice bio bližnji? Isus mu objavljuje novu, drukčiju mogućnost postavljanja pitanja! Od pitanja “Tko je moj bližnji” Isus vodi zakonoznanca do pitanja “Tko je od trojice bližnji”. Ovo je promjena života! Istinska ljubav i pravo poslanje svih nas započinje u trenutku kad se naše srce otvara životu u ljubavi! Za koga želim živjeti: za sebe ili za druge!
Zakonoznanac je jednostavno, nakon svega morao priznati: “Onaj koji mu iskaza milosrđe.” Živjeti milosrđe Božje znači imati Kraljevstvo Božje u svom srcu! Samo čovjek koji živi istinsku Božju ljubav može se pokrenuti i činiti divna djela jer je povezan sa svojim Izvorom koji je Jedini i Pravi Bog. Isusove riječi: “Idi pa i ti čini tako!” zapravo su jedini i pravi put do vratiju Vječnoga Života! Želimo li živjeti punim plućima radost blagoslova, pozvani smo činiti jedino tako kako nam je Isus pokazao!
Drage sestre i braćo u uskrslom Kristu, neka vas, sve vaše obitelji, prijatelje i poznanike, blagoslovi i čuva Trojedini Bog Otac i Sin i Duh Sveti i po Prečistim rukama Marijinim usmjeruje vaše korake prema istinskoj radosti i potpunom ostvarenju!