Draga braćo i drage sestre u Uskrslom Kristu, živimo u svijetu koji je na mnogim razinama pogođen različitim poteškoćama, brigama, bolestima i zlima. Čovjek koji živi u njemu na sebi neizbježno nosi posljedice i utjecaje tog svijeta. Isus se nije bojao doći u takav svijet. Štoviše, upravo radi toga, iz silne ljubavi prema čovjeku, došao je da ga spasi. On svakom opterećenom, ranjenom i bolesnom čovjeku želi donijeti lijek, svjetlo i blagoslov. Evanđeoski odlomak svetog Marka donosi nam predivna izvješća o Isusovom čudesnom djelovanju u dvjema osobama: djevojčici od dvanaest godina i jednoj ženi koja je 12 godina bolovala od krvarenja. Nije slučajno da se upravo ta brojka ponavlja i kod djevojčice, koja izlazi iz razdoblja djetinjstva i ulazi u mladenačko doba gdje ju pogađa žalac smrti, i kod žene koja već dvanaest godina boluje od teške bolesti krvarenja.U ovom razmišljanju zaustavit ćemo se samo kod žene koja je bolovala od bolesti ‘gubljenja’ krvi. Kroz dugih dvanaest godina ta žena nije mogla zaustaviti krvarenje u svom životu. Kako bi nam neki ljudi htjeli dočarati svoju nesnosnu muku i teškoće, nerijetko od njih čujemo da imaju “krvav žitot”. Često smo pred takvom patnjom ostajali bez riječi ili smo im nekim znakovima pažnje i suosjećanja nastojali izraziti našu blizinu i podršku.Žena iz Evanđelja bila je pogođena još dubljom patnjom. Iz nje same ‘izlazila’ je krv koju nije mogla zaustaviti. Jasno nam je da krv označava sam život i ia je žena, zapravo, gubila život. Svjesna da joj nestaje snage, nigdje nije mogla naći riješenje za svoju muku. Ta krv u konkretnom životu ljudi označava mnoge sastavne stvarnosti. Riječ Božja nam uvijek otkriva neslućene horizonte u kojima prepoznajemo dah novoga života i svjetla.Krv je tvoje vrijeme, tvoje zdravlje, tvoje bogatstvo, tvoji odnosi, tvoja budućnost, nešto što je tako duboko, što je ucijepljeno u tvoj život i bez čega ti se čini da ne možeš ići naprijed. To je, ustvari, nešto što daje smisao, toplinu i dinamiku tvom životu.Krvariti znači jednostavno gubiti sve to, a da pritom ne možeš učiniti ništa! To je duboka bol i frustacija ljudske egzistencije, to je nemoć ljudske ograničenosti. Mnogi ljudi današnjice, bilo odrasli, mladi ili djeca, ‘krvare’ispred svojih kompjutora, televizije, ovisnosti o drogi, alkoholu, seksu, video – igricama, kocki… Te osobe doslovno krvare pred vlastitim provalijama i nemoćima, gubeći životvornu snagu koja bi ih mogla pokretati u kreativnosti i tako ostvarivati u vlastitom životu. Međutim, oni krvare i ne mogu si pomoći! Na mnogim razinama, današnji čovjek postaje ‘paraliziran’ u svojoj nemoći krvareći u najdubljoj stvarnosti jer ne vidi izlaz, ne vidi svjetlo i ono što njegov život može i treba dovesti do punine njegove sreće i ostvarenja!Sveti Marko s tolikom delikatnošću i detaljima oslikava ženino realno stanje, ali i put prema riješenju njezine muke i tjeskobe. Ta je žena mnogo pretrpjela od pustih liječnika. Ova nam evanđeoska rečenica, iako nam u prvi mah predstavlja kao trn u oku, zapravo otvara beskrajne dubine pouzdanja, sigurnosti i na taj način osvjetljuje put prema pravom riješenju naših poteškoća. Ljudski je i u redu bilo da ta žena zatraži pomoć od liječnika. Tko ne bi? Međutim, ona nije tražila pomoć samo od jednog liječnika, bilo je ih puno! Cijeli jedan sustav! I umjesto da joj pomognu oni od kojih je očekivala i kojima se nadala, upravo od njih je mnogo pretrpjela.Ovdje nam Božja riječ nudi neka velika ‘nutarnja’ pitanja: Tko je tvoj istinski liječnik? Tko je tvoj Bog? Kome se nadaš i u koga stavljaš svoje pouzdanje? Je li tvoj bog, možda, doktor jedne grane medicine? Je li tvoj bog tvoja kockarnica, video – igrica, kompjuter, droga ili alkohol? Ili je pred tobom još jedan dio puta kojeg ‘iznutra’ trebaš prijeći da bi došao do temelja u svojim dubinama… Od koga očekuješ ozdravljenje, spasenje, zaustavljenje krvarenja u tvome životu?Mi kao kršćani vjerujemo da je Bog izvor i Gospodar života i smrti! On je i liječnik, duše, duha i tijela!Kako bi ta žena došla do zdravlja kontaktirala je mnogo liječnika. Sigurno je tražila i drugo, treće mišljenje. Probala je jednu i drugu, petu i desetu terapiju. Osobno poznajem ljude od kojih su liječnici ‘digli ruke’. Njima su u mnogim situacijama, kroz više godina i u različitim gradovima, liječnici promijenili više od 15 terapija… Čovjek ostaje bez riječi! To, međutim, ne znači da su svi liječnici takvi i da nema pravih stručnjaka koji svojom plemenitošču, umijećem i raspoloživošću spašavaju živote mnogim ljudima. Pusti liječnici…Tu nas tješi i ona naša: bolje malo, ali dobro! No, pitamo se za par godina, hoće li naše države u Europi imati dovoljno kvalitetnih liječnika koji će savjesno i odgovorno vršiti svoje poslanje? To jednako vrijedi i za druge sfere našeg javnog i privatnoga života kao i djelovanja u društvu.Sveti Marko, nastavljajući opisivati dramu žene kaže: “razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore”. Za nju nije bilo nade! Sve je svoje dala. Ne samo da je gubila krv, ona je dala i svoje bogatstvo jer je “zdravlje najvažnije” kako se, kao u ‘magli’, u našem narodu kaže. Da, zdravlje jest najveće blago, ali ovozemaljskog života.Nama je otvoren pogled i prema vječnosti i u tom svjetlu promatramo cijelu dinamiku našeg života. Sve je svoje dala! Koliko se puta nađemo pred tim vratima, pred tom granicom… I mi smo toliko puta rekli, sebi samima i drugima: “sve sam dao, sve sam učinio, nije se moglo više”… i onda za kraj – razočaranje, gubitak, depresija, smrt… To nije Božji put jer Bog nas dalje vodi! On za svakog od nas ima predivno riješenje i onda kad nam se čini da nam je sve gore i kad nam se čini da više nemamo ništa, da smo sve izgubili ili dali! Mi i tada imamo put i snagu jer upravo tada nastupa najljepši trenutak! Dok ti Sotona došaptava da je sve gotovo, da više nema šanse za tebe, da je u tebi i oko tebe potpuni mrak, da nema izlaza i da je tu kraj – upravo tada za tebe se događa svitanje nade, jasnoće, zdravlja… Sveti Marko to jednostavnim riječima kaže: “Čuvši za Isusa…”Drage moje sestre i braćo, tu je slast Božje objave! U ovim riječima, tama gubi snagu i moć! Svi mi želimo vidjeti, svojim očima želimo promatrati da smo zdravi, uspješni, bogati, sretni… Sve se to počinje događati jednim malim, ali preuzvišenim korakom, a to je sposobnošću slušanja… Čuti! I onda znamo da je ‘čuti za Isusa’ znači već imati otvorena vrata! Imati moć slušanja, odnosno čuti za Isusa, znači dati snagu čitavom biću, svemu što jesmo dati najdublju motivaciju i nutarnji pokret koji nas vodi do velikog cilja! Otvoreno uho srca i pameti pokreće sve ono što jesmo! Umijeće slušanja u nama pokreće drukčiju cirkulaciju, drugačiju sposobnost razlučivanja, odlučivanja, gledanja i osjećanja.Sveti Marko jednostavno kaže: “priđe mu među mnoštvom odostraga”. Toliko je toga što nam Duh objavljuje u samo ovoj rečenici! Prilaženje odostraga objavljuje svu stvarnost žene koja jednostavno prihvaća svoj rast, svoj hod, svoju malenost, ali i uzvišenost Onoga do koga želi doći, koji joj je zadnja nada! U toj nadi ona je učinila i jednu gestu, dotaknula se njegove haljine! Jako je važan slijed rečenica! Ona, nakon što je čula za Isusa, približila mu se odostrag i dotaknula Njegove haljine! To su koraci! No, da bi sve to mogla učiniti, kako nam sveti Marko kasnije tumači, u sebi je morala imati sigurnost vjere.To je put odrastanja, sazrijevanja u vjeri. Slušanje Božje riječi, približavanje Isusu i doticaj Njegove stvarnosti vodi nas prema sigurnosti vjere. Žena je jednostavno mislila u sebi: ‘Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.’ Jako je zanimljivo da ova njezina jedina ‘aktivna’ misao ne spominje riječ zdravlje, ozdravljenje. U Isusovoj blizini nešto drugo ima prioritet. U sjeni Isusove prisutnosti i doticaju s ‘Njegovom haljinom’ sve se bolje vidi i doživljava.Žena ne govori da će biti ozdravljena kad dotakne Njegove haljine. Ona je već napravila dobar put do toga svijetla tako što je ‘čula za Isusa’ i što Mu se približila, a sve je to pratila njezina vjera i ustrajnost. Ona mu je prišla ‘među mnoštvom’. Trebala je puno toga ‘pročistiti’ na putu kako bi stigla do Isusa i Njegovih haljina. Morala je proći kroz mnoštvo kako bi došla do cilja.Prepoznaješ li tvoje ‘mnoštvo’ svom životu? Možda su to brige, tjeskoba, grijesi, obaveze lii poslovi? Možda ljudi oko tebe, bogatstvo? Sve je to ‘mnoštvo’ koje na neki način trebaš ‘ostaviti’ iza sebe kako bi došao do punine za kojom u najdubljoj dubini srca i duše čezneš!Sveti Marko dalje naviješta: “I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.” Odmah prestane… U Isusovoj blizini uvijek odmah prestane krvarenje, gubljenje života. U Isusovoj blizini obnavlja se život jer Isus daruje život. On je izvor svakog života i u Njegovoj blizini ničiji život ne može biti ugrožen.U njezinoj potrebi Isus ne odlaže stvar jer je žena već prije učinila sve potrebne korake. Nakon što je odmah prestalo njezino krvarenje žena je u svome tijelu, konkretno osjetila oslobođenje od zla. Ali to je i Isus osjetio! Niti jedna milost, niti jedno ozdravljenje ne događa se bez Isusova znanja. On je ‘odmah osjetio da je iz njega izišla sila’. U Isusu je sila života, sila Duha Svetoga, sila blagoslova, zdravlja i blagostanja. U tom trenutku Isus nju traži! Potrebno je uspostaviti vezu, zajedništvo. Isus nju traži!Nije dovoljno samo da dobiješ milosti, oslobođenje, zdravlje i blagoslov! Mnogi se danas, pa čak i u nekim molitvenim pokretima, zaustavljaju na tome da su dobili darove, ozdravljenje, karizme ili slično i ne mare više za ono što Isus čini! Isus nas traži jer želi do kraja provesti djelo spasenja u našim životima! Trebamo se čuvati krivih duhovnosti, krivih učitelja i ‘krivih liječnika’. Isus pita ‘Tko me se to dotaknuo?’ On zna za onu koja ga je u vjeri dotakla! On i usred velikoga mnoštva zna za onu koja mu je čitavim bićem pristupila. Isus baš nju traži!On je zaokružio pogledom da vidi onu koja to učini. Isus želi osobni kontakt sa svakim od nas. Za Isusa mi nismo masa! On u svakome od nas poznaje intenzitet kucanja srca i dubinu naših molitava. Zna težinu naših boli i na konkretan način koju ‘vrstu terapije’ treba pripisati. A žena je, doživjevši Božje znanje i moć, pristupila i bacila se preda Nj ‘sva u strahu i trepetu’.Draga braćo i sestre, kad nas istinski Bog dotakne nema drugog osjećaja osim straha, ali onog pravog i pozitivnog – straha Božjeg gdje se naša ljudskost susreće s Božjom svemogućnosti.Čuvajmo se ljudi koji se ponašaju kao da svakodnevno drže Boga za rukav! To su preuzetni ljudi koji na sebičan način žele koristiti neko znanje i ljudske sposobnosti kako bi sebi pribavili slavu. Zadivljujuće je misliti i u tom smjeru da mnoštvo oko Isusa nije ništa znalo da se “čudo spasenja – ozdravljenja” događa upravo tada, pred njihovim očima. Gdje su im bile oči? Gdje su im bila srca? Kako nitko od tolikog broja ljudi nije mogao zamjetiti onu koja se ‘progurala’ do Isusa? Boraveći u masi izgubili su osjećaj za osobu! Isus nije takav, to je duhovna dinamika Božjega djelovanja! Milost je otajstvo, osobni susret između čovjeka i Boga. Ali, kad Bog hoće, javno se objavljuje i očituje svoje djelovanje. Bog nešto čini javnim kad On to hoće, a ne kada to čovjek, njegova sposobnost razlučivanja ili lukavost želi!Divne su geste koje žena čini nakon što se ohrabrila i na sebi osjetila vlastitu jedinstvenost u tom mnoštvu. Isus je nju htio vidjeti, a želi i tebe! Osobno! Ta žena pristupa, baca se preda Nj i kaže Mu sve po istini! Nakon Isusova pogleda žena sada drukčije pristupa! Nije više odostraga već pred Njim. To je veliki korak na putu svetosti i ozdravljenja! Ona je ozdravljena od svoje nedostojnosti, ponižavanja, umora, iscrpljenosti i iskorištavanja.Draga braćo i sestre u Uskrslom Kristu, kako su divne ove riječi! Kako nam je potrebno da sve i po istini kažemo Isusu! Mislimo li na to da su naše molitve čiste? Ogovaramo li i tužakamo možda, poput Marte, naše sestre braću pred Bogom? Učimo li možda Boga u svojim molitvama što treba činiti u našim životima ili u životima bližnjih, a da još uvijek toga nismo ni svjesni?Ta je žena rekla sve po istini! Mogla je to učiniti samo zato što je napravila svoje korake! Njezini su se um, srce, duša i mentalitet očistili od svake sjene laži, ogovaranja, kritiziranja te je mogla sve reći po istini. Počni i ti draga sestro i brate, govoriti po istini Isusu, svom liječniku, bratu i prijatelju! Zato je potrebno da u zajedništvu molitvenih susreta dopustimo Isusovoj riječi da nas pročišćuje, vodi, prosvjetljuje kako bi i mi konkretno prepoznali korake koje trebamo učiniti da bi slobodni došli do Isusa.I što se događa na kraju? Isus, joj reče: ‘Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!’Isus joj govori ‘kćeri’! Ta je žena pronašla svoju puninu i izvor života! Isus je tom riječju zaodjeva dostojanstvom i zaštitom. Ona više nije siroče koje gubi život, gubi krv! Sda zna komu pripada! Isus je ženu uveo u svoju obitelj, u njoj je probudio svijest i korijen njezina srca: “vjera te tvoja spasila! Imala vjeru, i ona te tvoja dovela do mene, ona te spasila.”Spasenje je sveopće dobro jednog čovjeka! Ozdravljenje ne mora uvijek obuhvaćati spasenje, ali spasenje uvijek obuhvaća ozdravljenje na bilo kojoj razini ljudskog života. Nažalost, mnogo je (naizgled) zdravih ljudi koji nemaju vjere i u svom životu ne doživljavaju milost spasenja! I opet, toliko danas ljudi mole, a da se nikako ne susreću sa živim Bogom. Zar bi Isus ostavio nekoga tko ga iskrena srca traži? Zar bi On nekome koji bi sve učinio kako bi dotaknuo ‘Njegove haljine’ i došao u Njegovu blizinu okrenuo ledja i zatvorio svoje uši i srce? Ne, to naš Bog nikome ne čini!Draga braćo i sestre, približimo se Isusu i Njegovoj Riječi. Molimo ga da svojim prstom ‘otvori’ uho našega srca kako bi raspoznali Njegov glas usred svih drugih glasova i tako se uputili k Njemu! On će svoj pogled svrnuti na svakoga tko Mu se obraća iskrena srca! Njegov pogled je Sunce – izvor pravog života! On sam nas traži u tajni naše vjere!Neka na vas i sve ljude dobre volje, osobito one bolesne u duši, duhu i tijelu Gospodin izlije obilje svog blagoslova i silu Duha Svetoga da nas slušanjem Božje riječi Isus uvede u puninu spasenja! I blagoslov Trojedinoga Boga Oca i Sina i Duha Svetoga sišao na vas i ostavo vazda s vama! Amen!

Draga braćo i sestre u Uskrslom Kristu, uvijek je lijepo i radosno vratiti se izvoru Božje riječi. Ona je nepresušni izvor svjetlosti, nade, povjerenja, daje nam snagu, istinsku hranu i smisao svim našim životnim koracima. Bez Božje riječi ovaj bi svijet bio kao bez boja! Sve bi bilo jednolično, bez dubine, visine, širine i slobode. U ovom evanđeoskom odlomku slušamo kako se ‘oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju’. Tako je bilo, ali je i danas tako! Čovjek na najdubljoj razini svog života nosi čežnju za Isusovom Riječi! Zašto? Zato što je ona više negoli zrak kojeg udišemo! Danas, zahvaljujući tehnologiji, gotovo na svakom koraku možemo vidjeti obavijest o dostupnim internetskim mrežama i svaki put dok ugledamo taj znak dostupnosti, kao da nam ‘srce dođe na mjesto’, kao da osjećamo veću sigurnost i širinu. Odmah počinjemo osjećati da ‘bolje dišemo’.Uhvatiti mrežu danas znači biti u tijeku svega onoga što naša Zemlja u ovom ili slijedećem već trenutku živi.Draga sestro, dragi brate, mnogi ljudi su se gurali do Isusa da čuju Njegovu riječ. Osjećam li ja u sebi tu glad, žeđ za Isusovom riječi, za svjetlom, mirom i obiljem Njegova blagoslova ili sam već zamro? Možda sam u sebi ‘zabetonirao’ tu duboku potrebu, čežnju jer sam se mnogo puta razočarao i ne želim više biti povrijeđen, izigran… Bilo bi jako dobro, kako god mi izgleda sadašnji životni trenutak i situacija u kojoj se nalazim, da polako iziđem iz svoje ‘nutarnje kuće’ i tako iziđem ‘ploviti’ u život, tražeći istinsku (“internetsku”) mrežu životnih događaja da bi me uveli u dinamiku koja će me staviti pred velike izazove i dovesti do sigurnog uspjeha.Kaže sveti Luka kako su se mnogi ljudi gurali oko Isusa, a On je stajao pokraj Genezaretskog jezera, na samoj obali. Nije to bilo baš zavidno mjesto jer nam jednom evanđelist kaže, kao da je Isus bio čak u opasnosti da bi ga ljudi zgnjeli. Tolika je bila potreba u ljudima da više jednostavno nisu mogli ‘izdržati’ od svojih želja da Ga se dotaknu, da čuju Njegovu riječ …Iz sličnih razloga Isus je opazio dvije lađe dok su ribari bili izašli iz njih jer su ispirali mreže. Jako je dobar Lukin izričaj koji skriva neslućene dubine: ‘ispirali mreže’. Sveti Luka s delikatnošću najavljuje čitavu dramu koja u sebi može skrivati ili jedan početak, ili završetak određene radnje. Samo ‘hodajući naprijed’ kako nam osvjetljuje sv. Luka, zapravo možemo uvidjeti kako je taj hod prema naprijed vrlo isprepleten dubokim radnjama koje nas vode prema tajnama Božjeg očitovanja.Pored čina ‘ispiranja’ mreže odmah susrečemo i drugu činjenicu koja nam postavlja velika pitanja: Kako to da je Isus najprije ušao u lađu koja je bila Šimunova, a tek kasnije ga je zamolio da ju otisne od kraja? I zašto je htio baš Šimunovu od dvije lađe koje je opazio?. Isus je u lađi sjeo i iz nje poučavao mnoštvo. Dobro je napomenuti i to da Šimun još uvijek nije Petar, odnosno Stijena. I on je trebao prijeći svoj hod, svoje odrastanje, ali predivno je kako je Isus zaželio upravo njegovu lađu, lađu prvog pape. Isus je htio na osobiti način ući u njegov život, njegovu intimu. Prvo on treba razumijeti visinu valova, silinu vjetrova i dubinu mora … Kako li je samo divna slika vidjeti Isusa samog u Šimunovoj lađi dok svi apostoli i veliko mnoštvo ljudi stoje na obali.Često se puta more uspoređuje sa životom! Dok poučava iz lađe, Isus konkretno i vizualno pokazuje kako se treba odnositi prema lađi, prema valovima i moru. On je zapravo jedini i istiniti Učitelj na moru života! O kako bi dobro bilo da svi mi u Njemu prepoznamo svoj život! Svim tamo okupljenim ljudima životi su ‘za leđima’. Svi su okrenuti prema moru, prema Isusu jer je istinski život u Isusovoj riječi! Bez Njegovih riječi život je poput hrane bez soli, bez okusa! Štoviše, Isusova je riječ ‘osoljena’ Očevom mudrošću više negoli cijelo more ima u sebi soli!Isus sjedi… Kad Isus sjedi, onda ima nešto vrlo važno za učiniti i pokazati … On uvijek ide s riječi na djela! Štoviše, Njegova se riječ pretvara u djelo! Dovršivši pouku, obraća se Šimunu koji mu je ustupio svoju lađu. Isus ga je zamolio da mu ustupi lađu i ovaj mu nije uskratio. Taj čin ljubavi; dok jedan zamoljava, drugi mu čini uslugu i otvara neizmjerne mogućnosti koja čovjeka uvodi u divljenje! Konačno, Isus se ‘otvorenom porukom’ obraća Šimunu: ‘Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov’.Draga sestro, dragi brate, duboko sam uvjeren da je ova Isusova riječ za Šimuna bila kao grom iz vedra neba, kao sol a ranu. Naime, Isus je Šimuna i njegove kolege ribare zatekao u najtežoj situaciji, u najdubljoj frustraciji. Kad je došao, oni su ispirali mreže. To znači da su upravo stigli sa ribarenja. Čitavu su noć proveli u lađama, mučeći se, nadajući se, ali njihove mreže i njihove lađe su bile prazne! Premda su bili vrsni ribari, te su noći ostali praznih mreža! Duboko Šimunovo razočaranje, umor i iscrpljenost zasigurno ga je dovelo do krajnjih granica. A kad je Isus tražio lađu vjerujem da je u sebi pomislio: “bolje je za mene da netko drugi upravlja tom lađom. Ja sam nesposoban. Pored tolikog znanja i provedenog vremena na moru, sada ispirem prazne mreže pred Isusovim očima i očima tolikog mnoštva. Razumljivo je i to da je Šimun mogao pomisliti: “Isuse, zar nisi mogao naći malo zgodniji trenutak da dodješ? Zar si morao doći upravo sada kao i svo ovo mnoštvo zajedno s Tobom! Zar svi moraju saznati da sam nesposoban i neuspješan?”Isus, upravo od njega traži lađu i, kad je završio pouku, rekao je Šimunu da ju izveze na pučinu i s ostalima baci mrežu. Šimun treba ići malo dublje i malo šire od onog mjesta gdje se tada nalazio! Zasigurno je on po svojoj logici, znanju i mogućnostima “sta ona to mjesto” i upravo to stajanje je urodilo – praznim mrežama!Izvezi na pučinu, znači kreni malo dalje od obale, od svojih lažnih sigurnosti, od svojih navezanosti. Kreni malo dalje od mase… Kreni dalje i dublje! Dok mu Isus otvara horizonte, Šimun se vraća: “Gospodine svu noć smo se trudili i ništa nismo ulovili!” Čitavu noć! Kako to da mi koji smo svoju moć i svoje zdravlje ostavili na valovima toga mora, možemo ostati praznih mreža? To je naše ljudsko iskustvo, iskustvo naše nemoći i neuspjeha! More nas je iznenadilo!Život donosi trenutke i situacije kada ostajemo praznih mreža! Na koga se tada oslanjamo? Oni su ispirali mreže… Tako često, draga braćo i sestre, znamo upasti u malodušje! Čini nam se da je sve gotovo, da ništa nema smisla, da je sav naš trud bio uzaludan! Još k tome, ako su i drugi bili svjedoci našega neuspjeha, patnja postaje kudikamo veća i dublja. To nije bio neuspjeh samo Šimuna već svih ribara, i onih iz druge lađe. To je nemoć društva, obitelji i prijatelja!Pred takvom mukom i tjeskobom čovjek zastane kao pred jednosmjernom ulicom. No, što se tada događa? Upravo u tom trenutku kada su im mreže prazne došao je Isus koji prvo pita za lađu, a onda poučava…Možemo li, draga sestro i dragi brate, i mi velikodušno Isusu ustupiti lađu svoga života? To je neophodno i zato ustimo Isusa u naše lađe! Dopustimo da ih ‘zaposjedne’. Učinit će nam se na tren kao da smo i to zadnje izgubili, ali vidjeti ćemo i iskusiti Božje djelovanje! Isus iz Šimunove lađe poučava mnoštvo, hrani ga svojom Riječju, hrabri ga, tješi, oplemenjuje i vodi. Sigurno da je Šimun zadobio ‘soli’ za svoj posao! I on je bio poučen, utješen u toj dubokoj tjeskobi, žalosti i razočaranju.Na Isusovu riječ Šimun iskreno i otvoreno Isusu iznosi svoju muku: ‘Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.’Iako Šimun o svojem neuspjehu, ne zaustavlja se više na tom iskustvu! Premda je za njega zasigurno bilo bolno provesti cijelu noć na lađi bez ikakvog uspjeha, u njemu je titralo povjerenje u Isusa! Ali na tvoju riječ bacit ću mreže! Gospodine, upoznao sam svoje granice, svoje mogućnosti i nesposobnosti, ne mogu se više osloniti na sebe! Od sada se mogu osloniti na Tvoju Riječ! Učitelju, na Tvoju Riječ, ne na moje znanje, moje bogatstvo, moje sposobnosti, već na Tvoju Riječ! Sada se Šimun otvara novim prostorima! U tom je trenutku pronašao je božanski wi-fi! Samo u Isusovoj mreži se sve može, samo na Njegov wi–fi se vidi, prepoznaje, može i želi!Šimun i njegovi prijatelji ribari su učinili kako im je Isus rekao i u tom se trenutku događa nešto čudesno: ‘uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale’. S Isusom mreže ne mogu biti prazne! Isusova riječ ispunja sve mreže našega života i naših lađa! Niti jedan čovjek ne može obuhvatiti Božje djelovanje u ‘jednoj lađi’, u jednoj mreži… Oni su mahnuli ostalima na drugoj lađi da im dođu pomoći…U moru života, u obilju djelovanja Božjega kraljevstva i Njegovih riječi, ništa ne možeš učiniti sam, u jednoj lađi. Potrebni su ti drugi! Puno je ulova, puno je svega! I oni s druge lađe došli su i obje su se lađe napunile te umalo potonule. Od praznih mreža do opasnosti da lađe ne potonu! To je čudo Isusove prisutnosti i Njegovih riječi!Draga sestro, dragi brate, čovječanstvo se nalazi pred velikim izborom! Mreže ovoga svijeta sve se više prazne! Mnogi su ljudi današnjice tjeskobni, razočarani, očajni jer su im mreže, odnosno životi, prazni i neostvareni… Toliki bankroti, materijalni ili duhovni! Depresija je uvelike uzela maha zbog ‘nehvatanja nutarnjeg wi-fi-a’. Pozvani smo prepoznati Isusa kao Učitelja na isti način kako ga je prepoznao Šimun i imati povjerenja kakvog je on imao. I dok imamo neprespavanu, neuspješnu noć života koja može trajati godinu dana, dvije godine ili deset, Isus dolazi na obalu našeg života. On će i od tebe zatražiti lađu! Ne boj se iako neće biti lagano! U svakom Božjem očitovanju počinje jedan čudesan ples! Na početku je prilično teško naučiti korake toga “plesa” između Boga i nas, no On zna pravila plesa i sve korake! Taj se ples uvijek događa u dinamici Božje svemoći i naše nemoći!Sveti Luka nastavlja tajnu Objave: “Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!”Šimunu se slušanjem Isusovih riječi otvaraju oči! On je progledao! Draga sestro i brate, bez slušanja, odnosno posluha Božjoj riječi ne možemo vidjeti Božja očitovanja! Šimunu se, vidjevši to, dodalo ime Petar! Njega je Isusova riječ promijenila i potpuno preozbrazila. On je ušao u istinu i poniznost. Petar pada do nogu Isusovih: ‘Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!’ Šimun Petar pravi je, istiniti čovjek! Upoznao je sebe, svoju nemoć, svoju ništavnosti, ali i Božju uzvišenost i Njegovu slavu! U njegovom srcu više nema tjeskobe, žalosti, razočaranja već veliko znanje da mu je Bog blizu i ne osjeća se dostojnim biti u Njegovoj blizini. Ali Isus je upravo radi njega došao, radi tebe i mene! Bog je prišao našim praznim mrežama, našim tamnim i uzaludno neprespavanim noćima kako bi napunio mreže naših srdaca i ušao u lađama naših života! Isus je došao da bi donio božanske ‘soli’ svim slanim morima ovoga svijeta!Draga sestro i dragi brate! Ne boj se Isusu povjeriti lađu svog života! Nemoj se bojati Božje blizine koja te iznutra i potpuno preporađa za novi, radosniji , istinitiji i ostvareniji život!Jedino Isus može ispuniti tvoje mreže, darovati ti obilje milosti i blagoslova! Susrevši Isusa sve se ostavlja jer ništa nije toliko važno i vrijedno! Ostaviti sve znači postati istinski slobodan ići za Isusom koji životu daje smisao! Bez Isusa naš je život – prazna mreža! Uputimo se i mi za Isusovom koji nas jedini vodi do Oca!Neka tebe, lađu tvog života, tvoju obitelj i sve one koji se nalaze uz tebe u moru ovog života po Marijinim Prečistim Rukama blagoslovi i čuva Svemogući Bog Otac, Sin i Duh Sveti! Amen!