Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!
Draga braćo i drage sestre u Uskrslom Kristu, živimo u svijetu koji je na mnogim razinama pogođen različitim poteškoćama, brigama, bolestima i zlima. Čovjek koji živi u njemu na sebi neizbježno nosi posljedice i utjecaje tog svijeta. Isus se nije bojao doći u takav svijet. Štoviše, upravo radi toga, iz silne ljubavi prema čovjeku, došao je da ga spasi. On svakom opterećenom, ranjenom i bolesnom čovjeku želi donijeti lijek, svjetlo i blagoslov. Evanđeoski odlomak svetog Marka donosi nam predivna izvješća o Isusovom čudesnom djelovanju u dvjema osobama: djevojčici od dvanaest godina i jednoj ženi koja je 12 godina bolovala od krvarenja. Nije slučajno da se upravo ta brojka ponavlja i kod djevojčice, koja izlazi iz razdoblja djetinjstva i ulazi u mladenačko doba gdje ju pogađa žalac smrti, i kod žene koja već dvanaest godina boluje od teške bolesti krvarenja.U ovom razmišljanju zaustavit ćemo se samo kod žene koja je bolovala od bolesti ‘gubljenja’ krvi. Kroz dugih dvanaest godina ta žena nije mogla zaustaviti krvarenje u svom životu. Kako bi nam neki ljudi htjeli dočarati svoju nesnosnu muku i teškoće, nerijetko od njih čujemo da imaju “krvav žitot”. Često smo pred takvom patnjom ostajali bez riječi ili smo im nekim znakovima pažnje i suosjećanja nastojali izraziti našu blizinu i podršku.Žena iz Evanđelja bila je pogođena još dubljom patnjom. Iz nje same ‘izlazila’ je krv koju nije mogla zaustaviti. Jasno nam je da krv označava sam život i ia je žena, zapravo, gubila život. Svjesna da joj nestaje snage, nigdje nije mogla naći riješenje za svoju muku. Ta krv u konkretnom životu ljudi označava mnoge sastavne stvarnosti. Riječ Božja nam uvijek otkriva neslućene horizonte u kojima prepoznajemo dah novoga života i svjetla.Krv je tvoje vrijeme, tvoje zdravlje, tvoje bogatstvo, tvoji odnosi, tvoja budućnost, nešto što je tako duboko, što je ucijepljeno u tvoj život i bez čega ti se čini da ne možeš ići naprijed. To je, ustvari, nešto što daje smisao, toplinu i dinamiku tvom životu.Krvariti znači jednostavno gubiti sve to, a da pritom ne možeš učiniti ništa! To je duboka bol i frustacija ljudske egzistencije, to je nemoć ljudske ograničenosti. Mnogi ljudi današnjice, bilo odrasli, mladi ili djeca, ‘krvare’ispred svojih kompjutora, televizije, ovisnosti o drogi, alkoholu, seksu, video – igricama, kocki… Te osobe doslovno krvare pred vlastitim provalijama i nemoćima, gubeći životvornu snagu koja bi ih mogla pokretati u kreativnosti i tako ostvarivati u vlastitom životu. Međutim, oni krvare i ne mogu si pomoći! Na mnogim razinama, današnji čovjek postaje ‘paraliziran’ u svojoj nemoći krvareći u najdubljoj stvarnosti jer ne vidi izlaz, ne vidi svjetlo i ono što njegov život može i treba dovesti do punine njegove sreće i ostvarenja!Sveti Marko s tolikom delikatnošću i detaljima oslikava ženino realno stanje, ali i put prema riješenju njezine muke i tjeskobe. Ta je žena mnogo pretrpjela od pustih liječnika. Ova nam evanđeoska rečenica, iako nam u prvi mah predstavlja kao trn u oku, zapravo otvara beskrajne dubine pouzdanja, sigurnosti i na taj način osvjetljuje put prema pravom riješenju naših poteškoća. Ljudski je i u redu bilo da ta žena zatraži pomoć od liječnika. Tko ne bi? Međutim, ona nije tražila pomoć samo od jednog liječnika, bilo je ih puno! Cijeli jedan sustav! I umjesto da joj pomognu oni od kojih je očekivala i kojima se nadala, upravo od njih je mnogo pretrpjela.Ovdje nam Božja riječ nudi neka velika ‘nutarnja’ pitanja: Tko je tvoj istinski liječnik? Tko je tvoj Bog? Kome se nadaš i u koga stavljaš svoje pouzdanje? Je li tvoj bog, možda, doktor jedne grane medicine? Je li tvoj bog tvoja kockarnica, video – igrica, kompjuter, droga ili alkohol? Ili je pred tobom još jedan dio puta kojeg ‘iznutra’ trebaš prijeći da bi došao do temelja u svojim dubinama… Od koga očekuješ ozdravljenje, spasenje, zaustavljenje krvarenja u tvome životu?Mi kao kršćani vjerujemo da je Bog izvor i Gospodar života i smrti! On je i liječnik, duše, duha i tijela!Kako bi ta žena došla do zdravlja kontaktirala je mnogo liječnika. Sigurno je tražila i drugo, treće mišljenje. Probala je jednu i drugu, petu i desetu terapiju. Osobno poznajem ljude od kojih su liječnici ‘digli ruke’. Njima su u mnogim situacijama, kroz više godina i u različitim gradovima, liječnici promijenili više od 15 terapija… Čovjek ostaje bez riječi! To, međutim, ne znači da su svi liječnici takvi i da nema pravih stručnjaka koji svojom plemenitošču, umijećem i raspoloživošću spašavaju živote mnogim ljudima. Pusti liječnici…Tu nas tješi i ona naša: bolje malo, ali dobro! No, pitamo se za par godina, hoće li naše države u Europi imati dovoljno kvalitetnih liječnika koji će savjesno i odgovorno vršiti svoje poslanje? To jednako vrijedi i za druge sfere našeg javnog i privatnoga života kao i djelovanja u društvu.Sveti Marko, nastavljajući opisivati dramu žene kaže: “razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore”. Za nju nije bilo nade! Sve je svoje dala. Ne samo da je gubila krv, ona je dala i svoje bogatstvo jer je “zdravlje najvažnije” kako se, kao u ‘magli’, u našem narodu kaže. Da, zdravlje jest najveće blago, ali ovozemaljskog života.Nama je otvoren pogled i prema vječnosti i u tom svjetlu promatramo cijelu dinamiku našeg života. Sve je svoje dala! Koliko se puta nađemo pred tim vratima, pred tom granicom… I mi smo toliko puta rekli, sebi samima i drugima: “sve sam dao, sve sam učinio, nije se moglo više”… i onda za kraj – razočaranje, gubitak, depresija, smrt… To nije Božji put jer Bog nas dalje vodi! On za svakog od nas ima predivno riješenje i onda kad nam se čini da nam je sve gore i kad nam se čini da više nemamo ništa, da smo sve izgubili ili dali! Mi i tada imamo put i snagu jer upravo tada nastupa najljepši trenutak! Dok ti Sotona došaptava da je sve gotovo, da više nema šanse za tebe, da je u tebi i oko tebe potpuni mrak, da nema izlaza i da je tu kraj – upravo tada za tebe se događa svitanje nade, jasnoće, zdravlja… Sveti Marko to jednostavnim riječima kaže: “Čuvši za Isusa…”Drage moje sestre i braćo, tu je slast Božje objave! U ovim riječima, tama gubi snagu i moć! Svi mi želimo vidjeti, svojim očima želimo promatrati da smo zdravi, uspješni, bogati, sretni… Sve se to počinje događati jednim malim, ali preuzvišenim korakom, a to je sposobnošću slušanja… Čuti! I onda znamo da je ‘čuti za Isusa’ znači već imati otvorena vrata! Imati moć slušanja, odnosno čuti za Isusa, znači dati snagu čitavom biću, svemu što jesmo dati najdublju motivaciju i nutarnji pokret koji nas vodi do velikog cilja! Otvoreno uho srca i pameti pokreće sve ono što jesmo! Umijeće slušanja u nama pokreće drukčiju cirkulaciju, drugačiju sposobnost razlučivanja, odlučivanja, gledanja i osjećanja.Sveti Marko jednostavno kaže: “priđe mu među mnoštvom odostraga”. Toliko je toga što nam Duh objavljuje u samo ovoj rečenici! Prilaženje odostraga objavljuje svu stvarnost žene koja jednostavno prihvaća svoj rast, svoj hod, svoju malenost, ali i uzvišenost Onoga do koga želi doći, koji joj je zadnja nada! U toj nadi ona je učinila i jednu gestu, dotaknula se njegove haljine! Jako je važan slijed rečenica! Ona, nakon što je čula za Isusa, približila mu se odostrag i dotaknula Njegove haljine! To su koraci! No, da bi sve to mogla učiniti, kako nam sveti Marko kasnije tumači, u sebi je morala imati sigurnost vjere.To je put odrastanja, sazrijevanja u vjeri. Slušanje Božje riječi, približavanje Isusu i doticaj Njegove stvarnosti vodi nas prema sigurnosti vjere. Žena je jednostavno mislila u sebi: ‘Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.’ Jako je zanimljivo da ova njezina jedina ‘aktivna’ misao ne spominje riječ zdravlje, ozdravljenje. U Isusovoj blizini nešto drugo ima prioritet. U sjeni Isusove prisutnosti i doticaju s ‘Njegovom haljinom’ sve se bolje vidi i doživljava.Žena ne govori da će biti ozdravljena kad dotakne Njegove haljine. Ona je već napravila dobar put do toga svijetla tako što je ‘čula za Isusa’ i što Mu se približila, a sve je to pratila njezina vjera i ustrajnost. Ona mu je prišla ‘među mnoštvom’. Trebala je puno toga ‘pročistiti’ na putu kako bi stigla do Isusa i Njegovih haljina. Morala je proći kroz mnoštvo kako bi došla do cilja.Prepoznaješ li tvoje ‘mnoštvo’ svom životu? Možda su to brige, tjeskoba, grijesi, obaveze lii poslovi? Možda ljudi oko tebe, bogatstvo? Sve je to ‘mnoštvo’ koje na neki način trebaš ‘ostaviti’ iza sebe kako bi došao do punine za kojom u najdubljoj dubini srca i duše čezneš!Sveti Marko dalje naviješta: “I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.” Odmah prestane… U Isusovoj blizini uvijek odmah prestane krvarenje, gubljenje života. U Isusovoj blizini obnavlja se život jer Isus daruje život. On je izvor svakog života i u Njegovoj blizini ničiji život ne može biti ugrožen.U njezinoj potrebi Isus ne odlaže stvar jer je žena već prije učinila sve potrebne korake. Nakon što je odmah prestalo njezino krvarenje žena je u svome tijelu, konkretno osjetila oslobođenje od zla. Ali to je i Isus osjetio! Niti jedna milost, niti jedno ozdravljenje ne događa se bez Isusova znanja. On je ‘odmah osjetio da je iz njega izišla sila’. U Isusu je sila života, sila Duha Svetoga, sila blagoslova, zdravlja i blagostanja. U tom trenutku Isus nju traži! Potrebno je uspostaviti vezu, zajedništvo. Isus nju traži!Nije dovoljno samo da dobiješ milosti, oslobođenje, zdravlje i blagoslov! Mnogi se danas, pa čak i u nekim molitvenim pokretima, zaustavljaju na tome da su dobili darove, ozdravljenje, karizme ili slično i ne mare više za ono što Isus čini! Isus nas traži jer želi do kraja provesti djelo spasenja u našim životima! Trebamo se čuvati krivih duhovnosti, krivih učitelja i ‘krivih liječnika’. Isus pita ‘Tko me se to dotaknuo?’ On zna za onu koja ga je u vjeri dotakla! On i usred velikoga mnoštva zna za onu koja mu je čitavim bićem pristupila. Isus baš nju traži!On je zaokružio pogledom da vidi onu koja to učini. Isus želi osobni kontakt sa svakim od nas. Za Isusa mi nismo masa! On u svakome od nas poznaje intenzitet kucanja srca i dubinu naših molitava. Zna težinu naših boli i na konkretan način koju ‘vrstu terapije’ treba pripisati. A žena je, doživjevši Božje znanje i moć, pristupila i bacila se preda Nj ‘sva u strahu i trepetu’.Draga braćo i sestre, kad nas istinski Bog dotakne nema drugog osjećaja osim straha, ali onog pravog i pozitivnog – straha Božjeg gdje se naša ljudskost susreće s Božjom svemogućnosti.Čuvajmo se ljudi koji se ponašaju kao da svakodnevno drže Boga za rukav! To su preuzetni ljudi koji na sebičan način žele koristiti neko znanje i ljudske sposobnosti kako bi sebi pribavili slavu. Zadivljujuće je misliti i u tom smjeru da mnoštvo oko Isusa nije ništa znalo da se “čudo spasenja – ozdravljenja” događa upravo tada, pred njihovim očima. Gdje su im bile oči? Gdje su im bila srca? Kako nitko od tolikog broja ljudi nije mogao zamjetiti onu koja se ‘progurala’ do Isusa? Boraveći u masi izgubili su osjećaj za osobu! Isus nije takav, to je duhovna dinamika Božjega djelovanja! Milost je otajstvo, osobni susret između čovjeka i Boga. Ali, kad Bog hoće, javno se objavljuje i očituje svoje djelovanje. Bog nešto čini javnim kad On to hoće, a ne kada to čovjek, njegova sposobnost razlučivanja ili lukavost želi!Divne su geste koje žena čini nakon što se ohrabrila i na sebi osjetila vlastitu jedinstvenost u tom mnoštvu. Isus je nju htio vidjeti, a želi i tebe! Osobno! Ta žena pristupa, baca se preda Nj i kaže Mu sve po istini! Nakon Isusova pogleda žena sada drukčije pristupa! Nije više odostraga već pred Njim. To je veliki korak na putu svetosti i ozdravljenja! Ona je ozdravljena od svoje nedostojnosti, ponižavanja, umora, iscrpljenosti i iskorištavanja.Draga braćo i sestre u Uskrslom Kristu, kako su divne ove riječi! Kako nam je potrebno da sve i po istini kažemo Isusu! Mislimo li na to da su naše molitve čiste? Ogovaramo li i tužakamo možda, poput Marte, naše sestre braću pred Bogom? Učimo li možda Boga u svojim molitvama što treba činiti u našim životima ili u životima bližnjih, a da još uvijek toga nismo ni svjesni?Ta je žena rekla sve po istini! Mogla je to učiniti samo zato što je napravila svoje korake! Njezini su se um, srce, duša i mentalitet očistili od svake sjene laži, ogovaranja, kritiziranja te je mogla sve reći po istini. Počni i ti draga sestro i brate, govoriti po istini Isusu, svom liječniku, bratu i prijatelju! Zato je potrebno da u zajedništvu molitvenih susreta dopustimo Isusovoj riječi da nas pročišćuje, vodi, prosvjetljuje kako bi i mi konkretno prepoznali korake koje trebamo učiniti da bi slobodni došli do Isusa.I što se događa na kraju? Isus, joj reče: ‘Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!’Isus joj govori ‘kćeri’! Ta je žena pronašla svoju puninu i izvor života! Isus je tom riječju zaodjeva dostojanstvom i zaštitom. Ona više nije siroče koje gubi život, gubi krv! Sda zna komu pripada! Isus je ženu uveo u svoju obitelj, u njoj je probudio svijest i korijen njezina srca: “vjera te tvoja spasila! Imala vjeru, i ona te tvoja dovela do mene, ona te spasila.”Spasenje je sveopće dobro jednog čovjeka! Ozdravljenje ne mora uvijek obuhvaćati spasenje, ali spasenje uvijek obuhvaća ozdravljenje na bilo kojoj razini ljudskog života. Nažalost, mnogo je (naizgled) zdravih ljudi koji nemaju vjere i u svom životu ne doživljavaju milost spasenja! I opet, toliko danas ljudi mole, a da se nikako ne susreću sa živim Bogom. Zar bi Isus ostavio nekoga tko ga iskrena srca traži? Zar bi On nekome koji bi sve učinio kako bi dotaknuo ‘Njegove haljine’ i došao u Njegovu blizinu okrenuo ledja i zatvorio svoje uši i srce? Ne, to naš Bog nikome ne čini!Draga braćo i sestre, približimo se Isusu i Njegovoj Riječi. Molimo ga da svojim prstom ‘otvori’ uho našega srca kako bi raspoznali Njegov glas usred svih drugih glasova i tako se uputili k Njemu! On će svoj pogled svrnuti na svakoga tko Mu se obraća iskrena srca! Njegov pogled je Sunce – izvor pravog života! On sam nas traži u tajni naše vjere!Neka na vas i sve ljude dobre volje, osobito one bolesne u duši, duhu i tijelu Gospodin izlije obilje svog blagoslova i silu Duha Svetoga da nas slušanjem Božje riječi Isus uvede u puninu spasenja! I blagoslov Trojedinoga Boga Oca i Sina i Duha Svetoga sišao na vas i ostavo vazda s vama! Amen!