Isus jedini ima lijek protiv svakog “lockdowna” (usp. Lk 13, 10-17)

Drage sestre i braćo u uskrslom Kristu,
otvorena pred nama europsko – svjetska scena, označena je plesom okova obojenih sivilom i crnilom težine aktualne pandemije. Mnogi su ljudi ovu pandemiju nazvali “nevidljivim neprijateljem” kojemu se ne zna porijeklo. Neki kažu da dolazi “iz zraka”, drugi iz “laboratorija” treći opet sa neke kineske “piazze”. Zanimljivo je da se na trgovima događaju uvijek javna i očita okupljanja i manifestacije, a u ovom slučaju ta ista “piazza” bila je spremna “roditi virus” koji će biti ovijen debelim oblakom tajnovitosti. Zbog toga će taj “virus” cijelo čovječanstvo prisiliti na razmišljanje da bi ga čak mogli i nazvati “nevidljivim naprijateljem” to znači “okultinim” jer je dobro skriven i tiho ubija dobar dio čovječanstva. U svakom slučaju, kakav god bio izvor tom “nevidljivom neprijatelju”, znamo koji mu je završetak!
Kao i uvijek, pozvani smo za svoja promišljanja, odluke, planove, najdublje razloge sreće, i budućnosti nalaziti u nepresušnom blagu Objavljene riječi – Evanđelju, budući da u tom Izvoru – imamo sve! Uzvišenost i slast Božjega govora donosi nam ključ za sve ono što jesmo, što planiramo i što nas čeka! Blažen je čovjek koji svoj “pogled skriva u retcima svetoga Evanđelja! Taj čovjek, crpeći svjetlost i mudrost iz Riječi, pogledom Objave promatra scenu svijeta očima Onoga koji je sve stvorio i koji svime upravlja do konačne proslave.
Evanđelist Luka donosi nam jedan znameniti odlomak u kojemu nam objavljuje najdublju tajnu Isusova dolaska i onoga što On želi ostvarivati u našem svakidašnjem životu i budućnosti. Naime, sveti Luka piše “jedne je subote naučavao Isus u nekoj sinagogi”. Navikli smo možda Isusa promatrati jedino kao Liječnika ili Osloboditelja, ili bi ga takvoga uvijek htjeli sresti i doživjeti. Možda nam se događa često da s mukom prihvaćamo i razumijemo činjenicu kako je Isus “trošio” svoje božansko “vrijeme” i na poučavanju. Isusu je bilo silno stalo da čovjeka opterečenog tamom “neznanja” i nepoznavanjem izvora njegovih problema i poteškoća, briga i bolesti, rasvjetli svojom Objavom da bi čovjek što lakše pronašao put do svoje istinske sreće, blagoslova i radosti!
I danas, drage sestre i braćo, možda više negoli ikad u povijesti, imamo potrebu da nam Isus “dodje i naučava”, da nam kaže koju “utješnu” za novonastalo stanje u svijetu. Proživljavamo težak teret “nepoznavanja” uzroka aktualne pandemije i kao posljedicu ponovnog “lockdowna” u Sloveniji, Francuskoj, Njemačkoj, moguće uskoro ne daj Bože, u Italiji, Hrvatskoj, Belgiji i u ostalim zemljama diljem Europe i svijeta. Svakodnevno zapažamo kako se medicina uopće te Svjetska zdravstvena organizacija i lokalni Stožeri nalaze u velikim brigama i nemoćni pred ovim problemom. Naravno da i ostale velike i manje društvene strukture, a posebno Crkva, ekonomija, kultura, odgoj i obrazovanje, proživljavaju neviđenu poteškoću i probleme.
Međutim, nas kao vjernike prekriva plašt snage Duha Krista Isusa koji nam daje sigurnost u poslanici Hebrejima: “Isus Krist isti je jučer, danas i zauvijek” (13,8). Svjesni smo da su u Isusu su vremena i svjetski događaji! On stoji i promatra ovo naše stanje i želi nas poučiti o svemu što jest i što nas čeka.
Kao nekoć u sinogagi, tako i danas Isus želi svoj narod poučavati u crkvama, gdje je Njegovo prijestolje i gdje je On živ u svim Svetohraništima svijeta, u Njegovoj Riječi, u srcima Njegovih učenika. I što se događa u trenutku dok Isus naučava? Evanđelist Luka razotkriva “kad eto žene koja je osamnaest godina imala duha bolesti. Bila je zgrbljena i nikako se nije mogla uspraviti”. Tada se u sinagogi pojavila žena, s predugim stažom trpljenja jer je osamnaest godina imala duha bolesti. Sveti Luka ovdje govori o “duhu bolesti”. I ona je bila opterećena jednim “nevidljivim neprijateljem” koji ju je prisilio da bude zgrbljena i da se nije mogla nikako uspraviti! Dakle, utjecajem toga neprijatelja morala je biti kroz osamnaest godina u takvom “prepolovljenom” položaju. To je neshvatljivo za ljude koji sličnu poteškoću nisu doživjele! Međutim, svi se sjećamo svoga djetinjstva i odrastanja. Svi smo mi, više ili manje, jedva čekali postati punoljetne osobe. Navršiti osamnaest godina, za nas je ustvari značilo “početi živjeti svojim životom”, odnosno učiti plivati samostalno morem vlastitoga života koresteći svoje sposobnosti, darove i karizme. Postajući punoljetan, otvaraju ti se mnoga vrata, a nadasve počinješ živjeti svoje dostojanstvo i odgovornost pred ljudima i svijetom. Prema takvom stilu života bili smo svim silama okrenuti jer smo mogli “preuzeti” volan u svoje ruke.
Tako je i ova žena, osamnaest godina žudila za jednim pogledom slobode, obzorja visina i širina koje nije mogla obgrliti svojim polovičnim pogledom uvjetovanim pognutošću i nemogućnosti ispraviti vlastitu kičmu. Sjećam se da sam jednom prilikom, šečući zagrebačkim ulicama, imao priliku vidjeti doslovno istu ženu iz Evanđelja koja je za sobom praktički vukla svoju torbu s tržnice. Pognuta je s mukom hodala, a njezin se pogled zaustavljao do polovice umjerenih ljudskih visina. Morala je i mogla ljude vidjeti samo malo iznad koljena. Ona nije mogla promatrati lica ljudi, nebo, sunce, sve ono što je čovjek sagradio u “visinama”. Nije mogla uživati u ljepotama stabala, brežuljaka i letu ptica … Kad sam je ugledao, ovaj odlomak iz Lukinog evanđelja postao mi je živ te sam malo više razumio ženinu potrebu i takav Isusov pristup prema njoj i onima koji su je okružili. Što zapravo znači biti zgrbljen i ne moći se nikako uspraviti? Osobno u ovoj evanđeoskoj ženi danas prepoznajem naše čovječanstvo, Europu, Crkvu, našu medicinu, ekonomiju, i … današnje obitelji, kulturu, umjetnost, sport i filozofiju. Kako bi dobro bilo da sve ove ustanove i stvarnosti, zapravo svi mi, dođemo u sadašnju Sinagogu – Crkvu, gdje Isus poučava, ne bili na taj način dali prilike Njemu koji jedini ima moć nešto učiniti za nas. Isus jedini može promijeniti tijek ovog pandemijskog i drugih kotača koji nezaustavno vode prema dubinama depresivne i bezizlazne budućnosti, prema ništavilu!
Danas je i Crkva nažalost pognuta u mnogim zemljama Europe i svijeta … Ona danas može ili mora gledati samo određenu razinu obzorja te se čini kako ona sama po sebi ne može učiniti ništa više i veće… Naše Čovječanstvo je zgrbljeno poput evanđeoske žene koje je nadasve poput “tijesta bez kvasca” te se ne može dići u prostranstvima nade, sigurnosti i utjehe za tolike obitelji ranjene gubitkom svojih milih. Ono nema snage dati sigurnu riječ i odluku kako bi ekonomija, medicina, školstvo učinile svoj dio u zaustavljanju pandemijskoga prvoga, drugoga ili pedesetoga vala …
Krhkost našega čovječanstva odražava istinitost Objavljene istine! Nitko u ovoj situaciji nema sigurne riječi osim Onoga koji jest Očeva Riječ – ISUS! Kao da i danas čujemo tihu i močnu ispovijed vjere Šimuna Petra: “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!” (Iv 6, 68). Mi nikamo ne možemo ići, osobito u ovoj situaciji u kojoj se pripremaju sve dublji “lockdowni”.
Gospodine kome da idemo dok se sadašnjost “pohranjuje” u nemir, tjeskobu, te se svaki ključ nade, povjerenja, obiteljskih i prijateljskih druženja umotava u zaborav. Kome da idemo Gospodine, kad se pjesma i melodija trčkarenja, proljetnog smijeha i plača djece više ne čuje u dvorištima vlastitih kuća ili naših ulica? Kome da idemo Gospodine kad se u našim crkvama više ne čuje ono divno slavljenje tvoga svetog Imena jedinog dostojnog u ovome svijetu? Kome da idemo Gospodine kad se jeza naših praznih ulica uvlači u naše domove i tako gaji duboku sebičnost i nepovjerenje među ljudima dok se utučeni moraju “laktovima pozdravljati”? Mi i danas tebi Gospodine dolazimo i kažemo, kome da idemo, jer ti jedini imaš riječi života vječnoga?! Mi ne idemo od tebe Gospodine! Zbog toga uzdižemo vapaj naših srdaca u vjeri, molimo te, nemoj nas ni Ti napustiti jer “zamalo će večer i dan je na izmaku” (Lk 24, 29).
Drage sestre i braćo u uskrslom Kristu, i ona je žena tiho i neusiljeno, u vjeri pristupala u sinagogu možda i svakodnevno kroz svih osamnaest godina svoga trpljenja. I ona je molila Oca nebeskoga, kao što ga mi danas molimo, te Sina Čovječjega koji ima puno razumijevanje za svakoga čovjeka! I upravo tada, u njezinom skrivenom vapaju i muci događa se nešto novo i veliko! Žena se nije mogla tijelom uspraviti, ali njezina vjera nju je držala visoko, do Božjega srca, do Njegova pogleda ljubavi i samilosti. Nije se osvrtala na svoje uboštvo, već je u njoj tinjalo ustrajno povjerenje. I zato je došla do Isusa koji je jedini mogao nešto za nju učiniti! Njezin je pogled srca bio čist i jasan! Ona je došla u sinagogu, gdje je jedinstveni Učitelj naučavao! U tom trenutku nastalo njezino novo svitanje i rađanje!
Sveti Luka nastavlja “kad je Isus opazi, dozva je i reče joj: “Ženo, oslobođena si svoje bolesti!“ I položi na nju ruke, a ona se umah uspravi i poče slaviti Boga”. Isus je živ! On stoji uz svakoga od nas! On je živ u “sinogagama” – crkvama, u Crkvi! Njegov nas pogled uvijek opaža! Naravno da nas On vidi i u našim domovima, u našim srcima i čežnjama! Ali On svima kaže, a tako i nama “gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima” (Mt 18,20). Biti sabran znači biti u Crkvi! Crkva je Mistično Tijelo Kristovo! Biti sabran znači osjetiti i doživljavati bližnjega kao “sastavni dio” svojega života! U toj ljubavi Isus opaža ženu! I ne samo to, već ju i doziva! Imati oči i srce za druge znači biti dio Isusova poslanja i pripadati Njegovoj istinskog Crkvi! Vidjeti i dozvati drugoga znači imati otvoreno srce i razumijevanje za druge. Dok “lockdown” želi zatvoriti naš pogled i prelomiti naš glas da da nebismo dozvali druge, Isus nas poziva da otvorimo domove našega uma, srca i svih mogućnosti kako bismo dozvali sve ljude dobre volje u Domovinu Božje proslave i novoga rađanja u Njegovu Svetomu Duhu! U toj ljubavi i samilosti Isus govoreći ženi, pruža joj sigurnost i dotiče je spasenjskim djelom: “Ženo, oslobođena si svoje bolesti!“ To je tajna i moč Isusove riječi i djelovanja Njegova Svetoga Duha!
Drage sestre i braćo u uskrslom Kristu, naša Crkva, čitavo Čovječanstvo, pozvano je pristupiti Isusu koji i danas naučava i daruje svoje svjetlo za našu budućnost! Isus daruje Crkvi i svijetu osobitu milost Prečistih ruku svoje Majke koje nas JEDINE mogu dovesti tamo gdje Isus naučava i djeluje! Postoje mnoga znanja i nauci, mnogi učitelji i gurui, ali oni su kradljivci i lažljivci! Isus je jedini i istinski Učitelj, a do Njega se dolazi jedino po Mariji i njezinim Prečistim rukama! Čitava Crkva i Čovječanstvo, treba se okrenuti tim Marijim rukama koje nas vode u Luku spasenja, zdravlja, mira i sigurnosti. Danas više nego ikada, čovječanstvo ima potrebu čuti iste riječi kao što ih je čula žena iz Evanđelja: “Oslobođena si svoje bolesti!” Nitko nema te vlasti doli Isusa jedinoga koji poznaje izvor i obsežnost virusa i svih drugih zala našega Društva. Isus jedini može zaustaviti svu moć zaraze i njihovo okužno i pritajeno smrtno djelovanje! Pozvani smo svi, poput te zgrbljene žene pristupiti Isusu i dati mu priliku da nas poučava i pripremi za veliko djelo – primanje zdravlja na svim razinama našega života i društva!
Međutim, drage sestre i braćo, kao i uvijek, tako i u ovom slučaju nađe se netko tko drugačijim naočalama želi promatrati Božja djela i prosuđivati uskim i sebičnim željama, kako sv. Luka izvještava: “nadstojnik sinagoge — ozlovoljen što je Isus u subotu izliječio — govoraše mnoštvu: “Šest je dana u koje treba raditi! U te dakle dane dolazite i liječite se, a ne u dan subotni!” Uvijek se nađe netko “velik i pametan” koji se želi staviti između Isusa – Boga i ljudi – čovjeka! Očito je kako se nadstojnik ne obraća Isusu koji je prvi započeo nešto novo, veliko i lijepo ne samo za zgrbljenu ženu već i za sve s kojima je ona bila povezana. On se međutim obraća ljudima, jer želi “kupiti” svoje saveznike, lažljivim poštivanjem zakona. On želi pridobiti za sebe i svoje planove ljude kako bi ih “okužio” poput sebe dahom licemjerstva, smrti i propadljivosti. Pogođen dahom oholosti svoom lažno “ispravljenom kičmom” želi potisnuti mnoge i poniziti ih okovima zakona. Nadstojnik nema snage suočiti se s Isusom jedinim i istinskom vršiteljem Zakona koji ima moč sve učiniti novim ljubavlju i božanskom snagom! Umjesto da ide na sam izvor riješenja, nadstojnik se kreće površinom, stavljajući u središte “subotu” i matematičkim brojenjem dana isključuje život i dobro čovjeka! Njemu nije stalo do čovjeka već do brojki i posla bez uspjeha i dostojanstva! Radi toga sam Gospodin Isus reagira na vrlo žustar i odlučan način: “Licemjeri! Ne driješi li svaki od vas u subotu svoga vola ili magarca od jasala da ga vodi na vodu? Nije li dakle i ovu kćer Abrahamovu, koju sotona sveza evo osamnaest je već godina, trebalo odriješiti od tih spona u dan subotnji?”
Isus direktno nadstojniku i svim njegovim istomišljenicima upućuje vrlo oštu kritiku razotkrivajući njihove zle namjere i stavove. Koristeći sliku iz njihova svakodnevnog života želi ih poučiti o stvarnostima života, ali i o izgubljenosti njihovog dostojanstva! Dok im govori “ne driješi li svaki od vas u subotu svoga vola ili magarca od jasala da ga vodi na vodu” želi im reći da se za svoje i najmanje stvari brinu čak i subotom, ne mareći za svetost čak i toga dana kad je u pitanju njihova korist. Isus im time ustvari objavljuje veliku istinu da su njihova srca okorjela u zlu i zatvorena za potrebe čovjeka. Isus raskrinkava njihovu duboku nemoć pred tom ženom jer su okovani nevjerom, zlom a licemjerstvom ugušili ljubav kao prvi poziv na ispunjenje Božjega zakona. Oni su nemoćni pred ženom, Abrahamovoj kćeri i njihovoj sestri, ne samo na tjelesnoj razini, već i na duhovnoj jer su je odbili svojom sebičnošću i sebeljubljem! Isus vidi duboko, i vidi da je tu zgrbljenu ženu – Abrahamovu kćer, sotona svezao već osamnaest godina. On ima samilosti za nju! Njegov pogled, Njegovo srce puno ljubavi odvezuje tu ženu od spona Zloga! I žena današnjega vremena – naše društvo – na mnogim razinama je svezana! Zasigurno ni pandemija, ni sebičnost i licemjerstvo, kao ni suluda zamjena životinje sa čovjekom, ne dolazi od Gospodina Isusa. Sotona, neprijatelj čovjeka, čini sve da se uništa red i harmonija u svijetu koji je proizašao iz dobre i plemenite Stvoriteljeve Ruke! Neprijatelj(i) čovjeka gleda(ju) zgrbljenu ženu današnjice – čovječanstvo, stoje promatrajući je pognutu na razini njezine ljudskosti, dostojanstva, uspjeha i ne mogu joj pomoći jer su zatvoreni u svoje planove sebičnosti i tlačenja drugih.
Na koncu zaključuje sv. Luka “na te njegove riječi postidješe se svi protivnici njegovi, a sav se narod radovaše zbog svega čime se on proslavio”. Isusov nauk uvijek slijedi Njegovo konkretno djelo, a svako božansko djelovanje jest po naravi jedan govor, jedna divna riječ koja ujedno postaje i sudom! Čovjek stoji pred Isusovom izgovorenom riječi! Božja riječ sama po sebi sudi i prosuđuje. Isus nam sam potvrđuje u Ivanovom evanđelju: “Ja – Svjetlost – dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane. I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti. Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio – ona će mu suditi u posljednji dan” (12, 46 -48). Svatko tko prima srcem Riječ živoga Boga prima u sebi i snagu Duha Očeva koji ga pokreće na radost i slavljenje zbog svega što Isus čini u svim ljudima. Ali činjenica je da se na Isusove riječi postiđuju svi njegovi protivnici. Isusova riječ jest sud!
Drage sestre i braćo, dopustimo Isusu i u ovim vremenima koja su za nas teška, da učini svoja velika djela! Jedini on može uspraviti ovo naše čovječanstvo, našu Crkvu! Dozovimo Njega u sva naša okupljanja, u sve naše susrete i događanja! Vrijeme je da se svi probudimo u silnoj vjeri i pouzdanju u našega Gospodina Isusa koji je pobjedio Sotonu, a tako i smrt i sve pandemije. On jedini može odvezati spone našem čovječanstvu. Niti jedan čovjek, niti jedan lijek ili cjepivo, a kamoli ljudski planovi mogu odvezati sve spone koje je Sotona nametnuo ovom svijetu doli jedini Isus Krist! Ne bojimo se približiti se Njemu po Marijinim Prečistim rukama! Gospa će nas dovesti do istinske “Sinagoge” gdje Isus poučava svom snagom i oslobađa sve koji su željni Njegove slobode i novoga života! Isus naučava božanski plan spasenja i poučavajući ga i Crkvi ulijeva sigurnost mira i radosti u Njegovu pobjedu. On je jedini Alfa i Omega! On čini da se postide njegovi i naši protivnici, a želi da se Njegov narod – Crkva, raduje te slavi Oca nebeskoga!
Na sve vas, vaše obitelji, zajednice i sve koje nosite u srcu, zazivam blagoslov Trojedinoga Boga Oca i Sina i Duha Svetoga i neka vas Marijine Prečiste ruke dovedu do Izvora spasenja i istinske slobode na duhovnoj i materijalnoj razini! Amen! (p. Rozo Palić, 30.10.2020.)