Danas mi je proboraviti u tvojoj kući
Draga sestro, dragi brate u Uskrslom Kristu, svaki je čovjek već od svog začeća započeo jedan predivan put kroz život, jednu avanturu. Put našeg života obilježen je vremenom i prostorom, susretima i nadanjima. Zaista je lijepo promatrati svoj život kao i onaj naših prijatelja i bližnjih, a osobito živote onih koji su na jedan dublji način obilježili naše korake i otkucaje srca. Dobro je i mudro promatrati svoj život kao put koji nas vodi prema cilju, prema našem ostvarenju. Dok slušamo i primamo blago Božje riječi koje nam sv. Luka evanđelist donosi, osobito o Zakeju, onda ćemo neminovno zapaziti kako je Isus stalno na putu. Sve ono što se s njim događa, kao i ljudi koji ga okružuju, prepuno je pokreta, putovanja, susreta i dinamike života. Isus u evanđelju po Luki susreće mnoge ljude i jednako tako puno ljudi susreće Njega na različitim putovima i u različitim situacijama.Duboko vjerujem, draga braćo i sestre, da Isus želi sresti i nas baš tamo gdje naš korak postaje otvoren za jednog suputnika, pratitelja, nekoga koji će znati ‘pročitati’ ono najdublje što se događa u našim srcima, snovima i očekivanjima.Naime, Jerihon je grad kojeg je Isus ‘često’ pohodio. On je u taj grad ‘ulazio i izlazio’ te mnoge ljude susreo, svima donosio smisao, novo svjetlo, nadu i ulijevao im povjerenje. I ovom zgodom Isus je ušao u Jerihon i dok je njime prolazio jednostavno se ‘pokazao’ čovjek imenom Zakej. Sveti Luka opisuje ga kao čovjeka koji je imao vrlo prestižno mjesto u društvu kao nadcarinik i njegovo financijsko stanje je bilo riješeno – bio je bogat. Međutim, premda je imao posao, zanimanje i ispunjeno vrijeme te kao bogat čovjek ne bi trebao imati neke posebne želje koje ne bi mogle biti ispunjene i zadovoljene, u sebi je nosio jednu zanimljivu potrebu: ‘želio je vidjeti tko je to Isus’.Ta želja u njemu sigurno je tinjala dosta dugo. Isus je više puta dolazio u Jerihon, ali Zakeju se očito do tada nije pružila prilika susresti Ga. Ili je on možda potiskivao, odlagao tu želju sve do tog trenutka kad je odlučio nešto napraviti. Sveti Luka razotkriva najmanje dvije prepreke koje su Zakeju branile vidjeti Isusa i zbog toga se njegova želja nije mogla ispuniti. Zakejeve granice su bile mnoštvo ljudi i niski stas. Njegova velika granica bili su ljudi, to mnoštvo koje ga je jednostavno ‘gušilo’ i priječilo mu doći do Isusa, do ispunjenja njegove želje. Biti carinik znač, ubirati porez. No nije ista stvar ubirati porez od stranaca ili ubirati porez od svog naroda! Zakej je radio za Rimljane prazneći džepove vlastitom narodu, svojim susjedima, znancima, možda čak i svojoj obitelji… Ako je to činio jedan carinik, onda je jedan nadcarinik u najmanju ruku to mogao činiti trostruko pa i desetrostuko više. Zbog toga se može zaključiti da je Zakeju svakodnevno trebalo puno snage i ‘debele kože’ na licu kako bi mogao izaći iz svoje vile, krenuti na posao i nastaviti ‘ubirati porez’ od vlastitog naroda i tako puniti kase Rimljana koji su ga zasigurno dobro plaćali. Jednostavno, bio je ‘prodana’ duša. Bio je odbačen i prezren od svog naroda, a od Rimljana iskorištavan. Cijelo to stanje u kojem se Zakej našao ili ga je sam stvorio, bilo je ‘mnoštvo’ koje ga je priječilo da ‘vidi Isusa’ i da bi doznao ‘tko je to Isus’. No, nisu to bile jedine Zakejeve poteškoće i prepreke. On se nije morao boriti samo s vanjskim ‘mnoštvom’ kad god bi izlazio iz svoje kuće, sa svojega radnoga mjesta. Borio se i s drugim ‘mnoštvom’ kad god zavirio u svoju intimu, pogledao se pred vlastitim ‘ogledalom’ i kad god bi vidio sebe u svome tijelu – jer je bio niska stasa. Nije se mogao prihvatiti takvim kakav jest! To je bio jedan nutarnji trn koji ga je sve dublje probadao jer mu nije dopustio da se njegova želja ispuni – vidjeti tko je to Isus! Umjesto da stvara život otvoren prema njemu, on se zatvarao u svoje nedostatke i granice!Draga braćo i sestre, prepoznajemo li mi, u sebi, bilo izvana ili iznutra, to ‘mnoštvo’ koje nas prijeći u ostvarenju naših želja? Premda je Zakej poslovno gledano bio jedan od ostvarenih ljudi i financijski vrlo sređen, ipak je duboko u sebi nosio gorčinu, frustracije, osjećaj manje vrijednosti, odbačenost… I još k tome, nije mogao jednostavno doći do Isusa, baš do onoga koji je tolikim ljudima pomogao, za kojim toliki ljudi idu i koji bi, u konačnici, njega mogao osloboditi tolikih tereta… Zakej do njega jednostavno nije mogao doći upravo zbog mnoštva i svoga stasa! Trebao je, na neki način, ‘prokrčiti’ put bilo do ljudi bilo do sebe kako bi ispunio svoju duboku, a tako jednostavnu želju!Prepoznavši i dobro odmjerivši situaciju, sv. Luka piše da on ‘potrča naprijed, pope se na smokvu da vidi jer je onuda imao proći’. Zakej je tada jednostavno shvatio da mora potrčati. Do tada je stajao u životu, no u tom jedinstvenom trenutku trebao krenuti naprijed i ubrzati korak. Isus uvijek ide naprijed i sada Zakej, na neki način, svoj korak treba uskladiti s Isusovim. Znao je da Isus baš onuda ima proći. Isus ne mijenja slijed svoga i točno zna kamo treba ići. Zakej je bio taj i mi smo zapravo ti koji se trebamo prilagoditi Isusovom putu i Njegovim koracima. Često puta se ukopavamo u svojim željama, potrebama, molitvama … Nije li se previše puta u našim životima dogodilo da smo Isusu ili našem Ocu rekli “ili ćeš mi to i to napraviti, ili te neću više moliti, častiti, neću ići na misu, neću postiti, ljubiti druge.”U sebi smo jednostavno vikali: Bože, ti se meni moraš prilagoditi!Zakej je, međutim, prepoznao milosni trenutak u svom životu. Shvatio je da dolazi prilika u kojoj će se nešto promijeniti. Kad je odlučio potrčati naprijed i ne vraćati se u svoju prošlost, mnoštvo mu više nije bilo problem. On je jednostavno našao riješenje!Proračunavši da je Isus onuda imao proći, popeo se na smokvu. Očito mu niti nadcariništvo ni njegovo bogatstvo više nisu mogli pružiti slast u životu. Previše se gorčine nakupilo u njemu te mu je sada dovoljna tek jedna ulična smokva! Od onoga što je imao i stekao ništa mu nije moglo pomoći! Kad se uspeo na smokvu i bio spreman za susret, Isus je došao na to mjesto! Isus se zaustavio upravo tamo gdje se Zakej nalazio!Isus zna gdje se ti nalaziš, dragi brate i sestro! On zna što ti nosiš i živiš, makar se nalaziš na svojim smokvama, lažnim slatkoćama svog života. Zakej je, međutim, napravio sve što je mogao, a tako smo i mi pozvani učiniti sve sa svoje strane! I mi znamo da Isus određenim putevima treba proći! Vidimo što je Isus učinio kad je došao na to mjesto: pogledao je gore!Draga braćo i sestre, taj nas prizor ostavlja bez riječi! Ovaj susret Isusa koji gleda gore i Zakeja na smokvi čiji je pogled uprt prema dolje, prema Isusu, u nama budi božansko divljenje Božjeg očitovanja!Isus hoda zemljom, prašinom naših slabosti, grijeha, razočaranja, osjećaja manje vrijednosti, naših bježanja i lutanja, a Zakej, ti i ja uvijek ‘tražimo’ nešto što bi bilo ‘iznad nas samih, iznad drugih, iznad očekivanja’.Isus dolje – Zakej gore! Mi redovito i na svečani način ispovijedamo našu vjeru u Onoga koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s Nebesa, utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice i postao čovjekom’. Zar to nije čudesno da je Isus ostavio slavu Očevu i Nebeskog Kraljevstva da bi hodao zemljom, da bi hodao našim putovima i izgubljenostima? A mi bježimo od zemlje koju je Bog zavolio i koju nam je povjerio! Isus je zavolio naše putove i naše slijepe ulice da bi nas priveo na put kojim ima proći – radi nas! Ušao je u Zakejev osjećaj manje vrijednosti, u njegovo neprihvaćanje samog sebe, u njegovo odbacivanje sebe. Upravo radi tih rana Zakej se popeo na smokvu! Više nije mogao izdržati mnoštvo krivih pogleda ljudi na sebi, niti svog pogleda na sebe! On je jednostavno bježao od vlastitih neostvarenosti tražeći utjehu u želji da vidi tko je Isus ne bi li ga izbavio od duboke praznine, njegove iskrivljene slike o sebi i usvojenog javnog mnijenja. Isus mu snažno i odlučno kaže: ‘Zakeju, žurno siđi? Danas mi je proboraviti u tvojoj kući’Zakej ima hrabrost do kraja se izložiti pogledu ljudi, ali sada iz jedne sasvim druge i nove motivacije – čiste želje da vidi Isusa. Dao je priliku Isusu da ga vidi, povuče, oslobodi…Isus je shvatio, vidio, razumio njegovu čežnju i potrebu! Dok je Zakej činio sve da bi vidio Isusa, Otac je već od vječnosti odredio da Njegov sin prođe onuda da bi Zakeja susreo i oslobodio. Isus ga zove imenom: “Zakeju, žurno siđi! Ti si mene htio upoznati, ali ja tebe dobro poznajem! Znam tvoje želje, znam tvoje grijehe i slabosti, znam sva tvoja očekivanja. Žurno siđi! Nemaš puno vremena za odlaganje jer previše si čekao i čamio u rupi svoje odbačenosti, u svome grijehu! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući!”Isus Zakeja ne želi gledati gore, niti dopušta da ga Zakej gleda s visine! Želi doći u njegovu kuću, u njegovu intimu, tamo gdje je on zapravo ono što u svojoj biti jest, bez ikakvih maski i skrivanja… Isus želi s njim komunicirati bez ikakvih prepreka, Njemu nije važno mnoštvo, niti mu je važan Zakejev kompleks manje vrijednosti. Važan mu je Zakej u osobnosti Očevog ljubljenog sina!Na Isusovu riječ Zakej ‘žurno siđe i primi ga radostan.’ Ovo je susret Boga i čovjeka! Isus govori, Zakej je otvoren Njegovoj riječi i ponudi spasenja. Svojim gestama Zakej je u svom srcu pripremio prostor za slušanje Isusovih riječi. Žurno silazi jer je njegovo srce prožeto Duhom Svetim! Isusova je riječ zapalila njegovo srce ognjem ljubavi, zaogrnula ga je plaštem prihvaćanja, opravdanja i ozdravljenja. Upravo će se u Zakejevom domu dogoditi preobrazba, novo rođenje.Draga braćo i sestre, tako često u svome životu tražimo neke smokve, neka izvanredna očitovanja, iskustva … Možda nesvjesno biramo neka mjesta kako bi bili iznad glava drugih! U toj logici, duh ovog svijeta mnoge ljude nažalost zavarava ili prelama! Iako se to možda i nama događa, ako imamo iskreno srce i ispravnu želju, Isus nas neće ostaviti na našim smokvama, slatkim iskustvima i samodostatnostima. On nas hoće sresti u našim domovima, odnosno u našim srcima! Isus nas želi naučiti ‘silaziti’ u naša srca kako bi na ispravan način upoznali i sebe i Njega. Jednako tako, želi nas naučiti i da ‘izlazimo’ iz naših srdaca kako bi, kao nova stvarenja, mogli ljubiti druge.Nikakvo mnoštvo u našim životima ne može biti prepreka da bi vidjeli i doživjeli Isusa. Ne mogu nam prepreka biti niti naši osjećaji manje ili veće vrijednosti. Vrijedimo cijenom neprocjenjenoga budući da je upravo cijena Njegove krvi plaćena za svakoga od nas da bi nas uveo u “familijarnost” s Njegovim Ocem i Duhom Svetim. Ovo je naša istinska vrijednost! Onaj tko želi više od toga, živjet će uvijek sa stotinu želja koje su izvan Isusa i takav život nikad ne može biti ostvaren niti će u takvom srcu ikada biti istinske radosti.Draga braćo i sestre, zaželimo i mi poput Zakeja vidjeti tko je to Isus! Zasigurno će nas Isus sresti i čut ćemo Njegovu riječ. On nas želi sresti tamo gdje smo mi “doma”, bez obzira gdje se On nalazi. Svatko od nas ima jednu kuću, svoj kutak, svoju intimu koju bi možda htio samo za sebe! Upravo tamo Isus želi doći!Možda nas radi toga mnogi odbacuju, preziru ili smatraju nas čudacima, međutim, to je dom u kojem Isus želi boraviti i gdje nas želi sresti! Isus kaže “danas mi je boraviti u tvojoj kući”… Ne sutra ili u posebnim samo prilikama – danas! To danas traje jer proizlazi iz Očeva milosrđa! Čujmo to Isusovo danas i primimo ga u svoj dom kako bi u nama i po nama iznikla jedinstvena radost koja će neke zbuniti, ali isto tako i mnoge razveseliti.Sve vas, gdje se god nalazili, bilo u kućama ili na smokvama, u osjećajima manje ili veće vrijednosti, neka obilno blagoslovi, čuva, i po Marijinim Prečistim rukama obilje milosti razlije Bog Otac, Sin i Duh Sveti! Amen!